Priča o hotelu Sesil, koji se danas zvanično zove “Stay on Main” (naš prevod bi bio “Ostani u Glavnoj”) jer se nalazi u Glavnoj ulici u Los Angelesu ima veoma jezivu priču koja godinama raspiruje maštu mnogih.
Za razliku od drugih ukletih hotela gdje se “viđaju” duhovi i gdje su se nesreće možda desile, Sesil je bio poprište nekih nesreća sa smrtnim ishodom koje bi se mogle okarakterisati kao misteriozne.
Ako vas zanimaju hoteli, na pravom ste mjestu…
Bezobrazno bogata porodica Marčenko drži luksuzni hotel “Rajsko mjesto” koji je poprište mnogih misterija, zgoda i nezgoda.
Sesil je jeftini hotel sagrađen 1924. godine i zamišljen je kao pristupačno mjesto gdje mogu da odsjedaju poslovni ljudi i putnici.
Bio je u modi nekoliko decenija, ljudi su ga voljeli, ali je pedesetih počeo da propada, a nije mi pomoglo ni to što je u blizini bila sirotinjska četvrt tj. Skid Row (dio grada gde žive pijanice, beskućnici, skitnice…). Pretvorio se u motel gdje odsjedaju ljudi sumnjivog morala.
Ova zgrada od 14 spratova ima 700 soba, a od 2017. godine zgrade je pod zaštitom grada i proglašena je kulturnim dobrom Los Angelesa.
Međutim, tokom više od 90 godina svog postojanja, hotel Sesil je stekao reputaciju mjesta strave i užasa, u kom se dešavaju neobjašnjive i natprirodne stvari.
U hotelu su svojevremeno odsela i dvojica serijskih ubica, Ričard Ramirez (1985.) i Džek Unterveger (1991.). Ramirez, poznat i kao Noćni vrebač (Nightstalker), osamdesetih je harao Los Angelesom, a ubio je čak 13 ljudi prije nego što je uhvaćen. Za Untervegera se vjeruje da je ubio najmanje tri prostitutke tokom svog boravka u hotelu.
Urbani je mit da je i slavna Crna Dalija, Elizabet Šort, čije ubistvo iz 1947. nikad nije riješeno, samo nekoliko dana prije smrti viđena kako ispija piće u baru hotela.
U pitanju je zločin koji je potresao cijelu Ameriku te godine, pošto joj je tijelo bilo prepolovljeno i unakaženo. Njen ubica nikada nije pronađen, i to je danas najstariji nerazjašnjeni zločin u istoriji “grada anđela”.
O njenom slučaju su pisane knjige, snimane TV emisije i holivudski filmovi, uključujući “Istinite ispovijesti” iz 1981. godine sa Robertom de Nirom i Robertom Duvalom u glavnim ulogama. Ondašnja štampa ju je nazvala “Crna Dalija”, a i Brajan de Palma je 2006. godine snimio film o njoj pod baš tim nazivom.
Priča o studentkinji Elizi Lam je ipak ona koja je privukla najviše pažnje jer je ta smrt i do danas ostala nerasvijetljena.
Tijelo kanadske studentkinje Eliza Lam pronađeno je u hotelskom rezervoaru za vodu 2013. godine, a nikad nije objašnjeno kako je tamo dospjelo.
Iako je njena smrt proglašena nesrećom, obavijena je velom misterije, a snimak hotelske nadzorne kamere na kojoj je Eliza posljednji put viđena živa brzo je postala viralna zbog njenog neobičnog ponašanja.
Tijelo su pronašli radnici hotela nakon što je prijavljen problem sa vodosnabdijevanjem. Kako je djevojka umrla i danas je nepoznanica.
Djevojka je u januaru 2013. godine otišla na put u Kaliforniju. Putovala je sama lokalnim autobusima. Na društvenim mrežama je objavljivala fotografije mjesta koja je posjećivala. U Los Anđeles je stigla 26. januara i prijavila se u hotel Sesil.
Lam je imala bipolarni poremećaj i patila je od depresije. Iapk pila je lijekove i njeni roditelji su tvrdili da nikada nije imala suicidalne namjere. Dok je putovala svo vrijeme je bila u kontaktu s roditeljima. 31. januara 2013. trebala je da se odjavi iz hotela i otputuje u Santa Kruz. Tog dana se nije javila roditeljima pa su oni, jer su bili zabrinuti, nazvali policiju u Los Angelesu. Počela je potraga. Pretražili su cijeli hotel, ali djevojku nisu našli.
Dvije sedmice kasnije u javnost je pušten i video snimak nadzorne kamere iz dizalice. Snimak na kome se vidi neobično ponašanje nestale Lam, pogledalo je više od tri miliona ljudi i bilo je 40.000 komentara. Ljudi su komentarisali da je djevojka možda bila pod uticajem droge, neki da bježi od nekog ili da se igra.
Nakon što je objavljeno da je djevojka imala bipolarni poremećaj, neki su komentarisali da je možda imala napad. Kada su se gosti u hotelu počeli žaliti da im voda slabo curi i da osjećaju neobičan miris, radnici su intervenisali i pronašli su tijelo djevojke. Bila je gola. Tijelo su dovezli na obdukciju.
Rezultati su objavljeni nakon četiri sedmice. Utvrđeno je da se djevojka utopila. Nisu pronađeni tragovi nasilja pa se pretpostavilo da je počinila samoubistvo. Ipak policija nije objasnila kako je djevojka došla do rezervoara za vodu. Vrata i stepenice koje vode na krov hotela su osigurani i ključeve imaju samo ovlaštene osobe.
Bilo kakav pokušaj provale odmah javljaju alarmi. Lam je na krov mogla da se popne jedino protivpožarnim stepenicama. Također na rezervoar se nikako nije mogla popeti sama.
Rezervoari su visoki i radnicima trebaju merdevine da bi se popeli na njih. Također, oni su zatvoreni velikim i teškim poklopcima. Policija je sa psima nakon nestanka djevojke pretražila krov i psi tada nisu nanjušili njen trag. Neki su sumnjali i u nalaz obdukcije jer nije bilo jasno da li djevojka bila silovana ili nije. Njen mobilni nikada nije pronađen.
Eliza nije jedina koja je kraj života dočekala u ovom hotelu, poznat je po brojnim ubistvima, samoubistvima i drugim zločinima koji su se u njemu dogodili otkako je izgrađen.
Tokom 30-ih u njemu se, prema pisanju, ubilo čak šestoro ljudi, a 1944. je majka tinejdžerka je kroz prozor bacila svoju novorođenu bebu.
1964. dogodilo se još jedno neriješeno ubistvo u hotelu. U njemu je pronađeno tijelo penzionisane teleoperaterke Goldi Ozgud koja je prije smrti bila silovana i pretučena.
Netflix je snimio dokumentarnu seriju upravo o ovom hotelu – “Crime Scene: The Vanishing at the Cecil Hotel” upravo o slučaju Elize Lam koji je “inspirisalo” brojne onlajn detektive da pokušaju da riješe misteriju smrti mlade djevojke i to na mjestu koje je tokom decenija bilo poprište raznih zločina. Podaci kažu da je najmanje 16 ljudi umrlo tamo i da ga zato zovu “hotelom smrti”.