Postani član

Zaslužujete ekskluzivan i kvalitetan sadržaj.

Slijedi li nam polarna oluja kao u Americi?

Evropa je do sada imala jednu od najtoplijih zima od kada postoje mjerenja. Čak sedam Evropskih zemalja zabilježilo je najvišu temperaturu ikada na Novu godinu i u januaru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dobre strane blage zime

S jedne strane, to je dobro jer se upravo nalazimo usred krize energenata zbog rata u Ukrajini i sankcija Rusiji. Visoke temperature već su smanjile cijene energenata.

Osim toga, blaga zima dobra je jer Vladimiru Putinu izbacuje važnog asa iz rukava, odnosno gasi nade da bi niske temperature, smrzavanje i skupi energenti mogli Evropske građane potaknuti da pritišću političare da što prije ukinu sankcije Rusiji i smanje potporu Ukrajini.

Nadalje, s blagom zimom Evropske vlade u 2023. dobivaju više vremena i prilika da usklade stajališta i smanje ovisnost o ruskom plinu prije nove zime.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Konačno, blaga zima također čuva moral Ukrajinaca koji je Rusija pokušala uništiti napadima na njihove energetske sustave.

Loše strane blage zime

S druge strane, jedna njemačka poslovica kaže – blaga zima, siromašan seljak. Jedno novo istraživanje Paula Griffina, profesora na UC Davis Graduate School of Managementu na Sveučilištu u Kaliforniji pokazalo je da visoke zimske temperature uzrokuju rast cijena hrane.

Naime, rekordne temperature i manjak snijega mogli bi rezultirati smanjenjem uroda usjeva zbog suša. Snijeg je važan za poljoprivredne površine jer se polako otapa i tako stvara stalni dotok vode.

Nadalje, mrazovi bi mogli uništiti usjeve koji su počeli klijati značajno ranije zbog visokih temperatura, odnosno lažnog proljeća.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Također, blage zime omogućuju preživljavanje većeg broja štetočina.

Pritom treba imati na umu da se poljoprivrednici već bore s nestašicom gnojiva za koje je ključan plin te da se još uvijek nisu oporavili od suše prošlog ljeta. 2022. bila je rekordno topla u 11 Evropskih država i druga najtoplija u još četiri. Sve to utječe na rast Evropskih cijena hrane koje su ostale na rekordno visokim razinama čak i nakon smanjenja ukupne inflacije.

Vrijeme se naglo mijenja u Evropi

Meteorološke prognoze predviđaju da bi ovaj tjedan na sjeverozapadu Evrope temperature trebale pasti ispod sezonskih normi.

No, za sada još uvijek nema najava polarnih hladnoća kakve su se bilježile u SAD-u i Kanadi krajem 2022.

Treba istaknuti da je Evropa kontinent koji se u posljednja tri desetljeća zagrijavao brže od svih ostalih. To je za očekivati jer se i Sjeverni pol zagrijava brže od ostatka svijeta, a osim toga, kopno, koje dominira na sjevernoj polutki, zagrijava se brže od oceana. Posebno kritično žarište zagrijavanja je Mediteran.

Dok je prosječna temperatura u svijetu porasla u odnosu na predindustrijske za oko 1.2 ℃, u Hrvatskoj je taj porast već na 1.5 ℃, odnosno na razini koja je klimatskim sporazumima predviđena kao gornja granica nakon koje bi se porast temperatura mogao nastaviti bez mogućnosti zaustavljanja.

Razdoblje polarnih hladnoća je u Hrvatskoj još je moguće

Atmosferski fizičar dr. sc. Branko Grisogono s PMF-a u Zagrebu kaže da Evropa još uvijek ima umjerenu priliku ući u sličan snježni polarni džep, odnosno zagrljaj zime, kakav se dogodio srednjem i istočnom dijelu SAD-a i Kanade krajem 2022.

„To je razumno za očekivati, barem statistički gledano“, kaže Grisogono.

„Međutim, kako zima odmiče, vjerovatnost za to opada. O čemu se radi? Glavna strujanja idu s mlaznim strujama. Postoji suptropska i polarna mlazna struja (slika dolje). To su dvije glavne mlazne struje. One su isprekidane, meandriraju i povremeno stvaraju džepove hladnog, polarnog zraka koji zimi prodire duboko na jug ili pak džepove vrućeg zraka koji ljeti prodire daleko na sjever. Tako nastaju ekstremi. To su nelinearni planetarni valovi koje često nazivamo Rossbyjevim valovima“, tumači Grisogono.

U klimi postoje još nerazjašnjene višedesetljetne oscilacije

Podsjeća da, osim toga, svakih 20 do 80 godina klima svojom prirodnom varijabilnošću malo preskoči iz jednog moda ponašanja u drugi.

„U atmosferi se zbiva nekoliko takvih oscilacija i nad Atlantikom i nad Pacifikom“, kaže Grisogono.

„Ti modovi ponašanja znaju se seliti i u načelu se sele sa zapada na istok, u istom smjeru u kojem se kreću i mlazne struje. Na ta gibanja snažno utječu planine i morske struje. No to je još uvijek nedovoljno istraženo. Kada govorimo o oscilacijama koje se zbivaju u razdobljima od 20 do 80 godina, treba imati na umu da ne možemo imati dovoljno uzoraka kada se uzme u obzir da sustavna mjerenja postoje jedva dvjesto godina. Ako smo do sada imali tri ili četiri takve oscilacije, onda je sve što znamo dosta nesigurno, uzorak mjerenja je prekratak za kompletne zaključke“, kaže Grisogono.

Pojašnjava da se cikličke varijacije u klimi zbivaju iz više razloga.

„Prije svega, tu je sporost promjena u oceanima u interakciji s atmosferom, koja je u tom pogledu manje troma i razigranija. Jedna od najpoznatijih varijacija kojima oceani šalju signale i utječu na promjene u klimi je izmjena toplijeg razdoblja El Nina i hladnije La Nine, koja se izmjenjuju ritmom koji traje od tri do sedam godina. Postoje i sjevernoatlantska oscilacija i sjevernopacifička oscilacija, koje imaju period od 80 do čak 100 godina, a koji nisu dovoljno istraženi. To su spori modovi. Nadalje, oceani se kreću brzinama od 10 cm do pola metra u sekundi. No u njima postoje i snažne struje, kao što su Oyashio i Kuroshio, koje se kreću brzinama od dva metra u sekundi. Možemo zamisliti atmosferu kao začin, a oceane kao gulaš koji se kuha“, kaže Grisogono.

Kakva je veza hladnih prodora i globalnog zatopljenja?

Višegodišnji podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda pokazuju da se u Hrvatskoj, kako na kopnu tako i u priobalju, postupno smanjuje broj vrlo hladnih dana s temperaturama ispod nule. No, s druge strane, u Hrvatskoj ipak povremeno bilježimo duboke prodore ledenog zraka s vrlo niskim temperaturama.

O tome na koji način globalno zagrijavanje omogućava sve dublje i sve duže prodore ledenog zraka u južne krajeve i vrućeg zraka na sjever već smo više puta pisali na Indexu.

Nad Zemljinim polovima, kako sjevernim tako i južnim, u višim dijelovima atmosfere, u troposferi i stratosferi, nalaze se postojana područja niskog tlaka zraka koja se nazivaju polarnim vorteksima, odnosno vrtlozima. U tim vorteksima, zbog rotacije Zemlje, zrak kruži u smjeru od zapada prema istoku.

Kada govorimo o sjevernoj hemisferi, ispod sjevernog vorteksa nalazi se masa hladnog, gustog, arktičkog zraka. Mjesto susreta hladnih polarnih suhih masa zraka s toplim, vlažnijim, bliže ekvatoru, naziva se polarnom frontom i približno se proteže na oko 60º geografske širine, što je negdje iznad Skandinavskog poluotoka.

Polarni vorteks, čija snaga ovisi o veličini razlika u temperaturama na polovima i na ekvatoru, obično jača i širi se zimi, a slabi i smanjuje se ljeti jer su zimi te razlike veće, a ljeti slabije.

No s klimatskim promjenama Sjeverni pol ubrzano se zagrijava, brže od ostatka svijeta. Razlog tome je činjenica da se svake godine bijela površina leda koja reflektira sunčevo svjetlo sve više smanjuje, a površina tamnog mora koje upija sunce povećava. Tako se stvara povratna sprega otapanja leda i zagrijavanja.

Ovakvo ubrzano zagrijavanje Sjevernog pola dovodi do smanjenja razlike u temperaturama između polarnih i tropskih krajeva, a time i do smanjenja razlike u tlakovima.

Zbog tog slabljenja, slabi i polarni vrtlog koji funkcionira kao svojevrsni zid koji sprječava prodore hladnog zraka na jug. On sve češće i sve više meandrira, odnosno krivuda kao što rijeke krivudaju u nizinama (nizine bi odgovarale manjoj razlici u tlakovima, a planine većoj), a povremeno dolazi i do njegova raspada, uglavnom na dva dijela (grafika dolje).

Tome pogoduju i spomenuti planetarni valovi koji pojačavaju i geografski zadržavaju područja natprosječno toplog ili hladnog zraka.

Ovakve raspade obično nagovješćuje nagli porast temperatura u stratosferi iznad Sjevernog pola na visinama između 20 i 30 kilometara. Nakon raspada, jedan dio vrtloga i ledenih masa arktičkog zraka obično putuje prema Kanadi, a drugi prema Euroaziji.

Na visokim geografskim širinama, na kojima se nalaze Skandinavija i Kanada, u takvim okolnostima dolazi do jačanja anticiklone, odnosno visokog tlaka zraka, što u slučaju Evrope omogućuje stvaranje prohodnog puta za prodor hladnog zraka iz Sibira prema jugu. Ovaj efekt posebno se pojačava ako je potpomognut ciklonama, odnosno niskim tlakom zraka na području Sredozemlja.