Prirodne katastrofe mogu potaknuti depresiju, anksioznost i posttraumatski stresni poremećaj, ali istraživanje je pokazalo da jedva da mijenjaju osobine koje psiholozi nazivaju “pet velikih”, barem među odraslima.
Međutim, usporedba ovih osobina provedena prije i nakon pandemije pokazala je primjetan pomak u načinima koji se obično smatraju nepoželjnima – a učinak je najveći među mladima.
Istraživanje Understanding America provodi redovita online istraživanja na uzorku odrasle američke populacije.
Kada je izbila pandemija, istraživačima je ponudila osnovu za odgovore hiljada ljudi na standardna pitanja koja datiraju iz 2014. godine.
U novom radu naučnici uspoređuju ove rezultate s anketama koje su proveli isti ljudi na početku pandemije, a zatim 2021.-2022. Sudionici možda nisu u potpunosti reprezentativni (samo 41 posto ispitanika bili su muškarci, na primjer), ali uzorak od više od 7000 ljudi koji su prosjeku odgovorili na 2,62 ankete svaki je značajan skup za rad.
Početak pandemije prilično iznenadio
Činilo se da su početni rezultati u skladu s prethodnim istraživanjima. U 2020. promjena nije bila vidljiva na četiri osobine – ekstrovertnost, otvorenost, susretljivost i savjesnost – dok je samo mali učinak primijećen kod neuroticizma.
Jedina iznenađujuća stvar bila je da su sudionici zapravo postali malo manje neurotični. Ovo nije ono što se moglo očekivati u svjetlu globalne pošasti i brojnih teorija zavjere, ali se podudara s dvije prethodne male studije.
Međutim, istraživanja provedena 2021. i 2022. dala su prilično različite rezultate. Na temelju njihovih odgovora, ljudi su bili značajno manje ekstrovertirani, otvoreni, susretljivi i savjesni nego što su bili prije virusa. Osobnosti se mogu mijenjati tijekom života ljudi, ali obično sporo. Razlike koje dokument opisuje, bile su slične onima koje se inače mjere tijekom desetljeća – pa ako vam se čini da su vas posljednje dvije godine ostarjeli za deset, niste jedini.
Mladi postali čangrizavi
Kad su autori raščlanili uzorak prema demografskim podacima, otkrili su da je najveći učinak bio među mladim ljudima. Stariji sudionici nisu pokazali statistički značajne promjene.
Za one u dobi od 18 do 30 godina, međutim, neuroticizam je značajno porastao u 2021./2022. u usporedbi s prijašnjim vremenima, dok su se ljubaznost i savjesnost dramatično smanjili. Veliki pad u ove dvije mjere u suprotnosti je s tipičnijim malim porastom kod ljudi u 20-ima.
Studije poput ove mogu proizvesti hiljadu članaka koji psihoanaliziraju jednu generaciju – obično nepovoljno. Slijedom toga, važno je napomenuti da postoji više kontinuiteta nego promjena u podacima.
Osobnost većine ljudi nije toliko različita od one prije pandemije, a prosjeci skrivaju široke individualne varijacije. Štoviše, većina istraživanja 2021.-2022. provedena je dok su stope smrtnosti još uvijek bile visoke; proći će dugo razdoblje (nadajmo se) poboljšanog javnog zdravlja prije nego što saznamo jesu li ti učinci trajni.
Prošla istraživanja su otkrila da osobni stresni ili traumatični događaji mijenjaju osobnost pojedinca, zbog čega je čudno da oni koji utječu na cijele zajednice ne čine istu stvar.