Na današnji dan Sarajevo je postalo centar svjetskih i medijskih interesovanja. Ugostilo je najbolje svjetske takmičare u zimskim sportovima.
Međunarodni olimpijski komitet 1978. godine, u Atini, je odabrao Sarajevo za organizatora XIV zimskih olimpijskih igara. U konkurenciji su bili japanski Sapporo i zajednička kandidatura dva švedska grada Falun i Göteborg.
U organizaciju su utrošena velika sredstva. Pripreme koje su trajale godinama, pored dobro organizovanih igara, kao rezultat imaju izgrađene saobraćajnice, hotelske komplekse kako na planinama (Bjelašnica, Igman, Jahorina) tako i u gradu, sportski centri Skenderija i Zetra, žičare, ski liftovi…
Sarajevo je postalo centar svjetskih i medijskih interesovanja. XIV zimske olimpijske igre bile su održane od 8. do 19. februara. U programu je bilo alpsko skijanje (Bjelašnica i Jahorina), bob i sankanje (Trebević), hokej i umjetničko klizanje (Zetra i Skenderija), biatlon, nordijsko skijanje i skokovi (Igman).
Na ovim igrama prijavilo se 49 nacionalnih olimpijskih komiteta. U Sarajevo je stigao rekordan broj učesnika (preko 2500). Sarajevo je otvorilo vrata i poželilo dobrodošlicu svima!
Otvaranje XIV zimskih olimpijskih igara pratilo je oko 60 000 Sarajlija, na stadionu Koševo, i oko dvije milijarde ljudi preko TV-a. Olimpijski plamen je upalila klizačica Sanda Dubravčić.
Igre su među učesnicima, a i među gledateljima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu – prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo “Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka”, ili kraće “Volimo Jureka, više od bureka”.
Ipak, najveće zvijezde sarajevske Olimpijade su bili učesnici u umjetničkom klizanju. Najbolji dojam je ostavio britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju je upravo sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka.
- februara na ceremoniji zatvaranja Zimskih olimpijskih igara tadašnji predsjednik Međunarodnog organizacionog komiteta Juan Antonio Samaran je rekao kako je Sarajevo najbolji organizator Zimskih olimpijskih igara do tada u njihovoj historiji. “Doviđenja drago Sarajevo”, bile su riječi Juana Antonia Samarana.
Olimpijski duh još uvijek živi u ovom gradu i njegovim stanovnicima, uprkos generacijskim smjenama. Zimske olimpijske igre su sigurno jedna od najboljih stvari koje su se desile gradu Sarajevu i državi Bosni i Hercegovini.
- februara 1984. godine Kakanj je bio ozaren plamenom olimpijske baklje
I Kakanj je bio ozaren plamenom olimpijske baklje i ta vatra još i sad se razgara u srcima ljudi ovog kraja rudarskog.
Olimpijska vatra nije zaobišla ovaj gradić – pohodila nas je 6. februara 1984. godine, prošla ulicama našim, zastala i zasijala visoko u rukama Sande Prusac, učenice Srednjoškolskog centra, koja je Olimpijski plamen donijela na svečanu pozornicu, na platou kod Doma kulture.
A duž ulica kojima je prolazio Olimpijski plamen – veliki špaliri građana, namjernika i znatiželjnika da to znamenje ljubavi i razumijevanja dočekaju iskrena i otvorena srca. Pioniri, učenici, omladinci, penzioneri, žene sa nejakom djecom u naručju – sve se to okupilo da oda poštovanje znamenju što povezuje sve ljude dobre volje na ovoj planeti.
(—)U ovom velikom slavlju, koje je trajalo od 13 do 13.25 sati, podsjetimo se, još jedanput, nosioci olimpijskog plamena bili su: Mustafa Kulović je plamen primio od sportista Zenice, zatim su plamen nosili: Željko Krsmanović, Mira Subotić, a na pozornicu, kako već rekosmo, donijela Sanda Prusac. Nakon govora Ljubomira Bojića, predsjednika Opštinskog olimpijskog komiteta, plamen je ponio Samir Goralija, onda Hamza Ganić i na kraju Hamdo Zuli, koji je plamen predao sportistima Visokog. (preneseno iz Kakanjskih novina, broj 128, 17. februar 1984. godine)