Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, “National Geographic” objavio je seriju članaka o najdugovječnijim ljudima širom svijeta.
Narod Hunza, iz istoimene doline u sjevernom dijelu Pakistana, bio je jedan od tih naroda. Naime, ovi ljudi žive čak 120, 130 godina, a neki od njih su proslavili i 145. rođendan prije nego što su napustili ovaj svijet.
Dolina Hunza je plodna dolina, idealna za bavljenje poljoprivredom i izolaciju od ostatka svijeta. Nalazi se na velikoj nadmorskoj visini.
Regija je svojom prelijepom prirodom koja oduzima dah i gostoprimstvom bez premca devedesetih bila popularno odredište za američke i evropske turiste.
Danas turizma praktično nema, te je to idilično, utopijsko okruženje. Kako piše “Verywellhealth”, niko zapravo ne zna koliko dugo žive pripadnici naroda Hunza. Ljekari su pregledali Hunze i pogađali koliko ljudi imaju godina.
Bez previše fokusiranja na dokumentovanu maksimalnu starost, zaista neobična činjenica je da svi izvještaji o narodu Hunza pominju da je starija populacija mršava, vitalna i praktično bez bolesti, što važi do danas.
Okruženje u kom žive je planinsko i izuzetno je neravnog terena, te Hunze nemaju drugog izbora nego da se kreću po grubim i strmim prolazima. Ovo je zapravo jedan način vježbanja koji održava njihovu vitalnost. Hunzi se uglavnom hrane sirovim biljkama.
Budući da su toliko izolovani, oni nemaju na čemu niti da kuhaju hranu, niti imaju mnogo životinja na raspolaganju za jelo, pa sade ono što mogu i sakupljaju ostalo. Uzgajaju i jedu kajsije, trešnje, grožđe, šljive i breskve, ali i puno žitarica poput ječma, pšenice i prosa.
Neki istraživači su ovaj narod nazvali najsretnijim ljudima na svijetu.
