U ranu zoru čamci počinju ploviti mirnim vodama jezera Atitlán u gvatemalskom gorju. ”Lanchas”, kako se ovdje nazivaju brodovi s dvadesetak sjedišta, služe kao taksiji koji prevoze lokalno stanovništvo na putu do posla.
Žene obučene u tradicionalne nošnje iz pletenih torbi izvlače ručno rađene proizvode i kreću prodavati po ulici. Svi se takmiče za pažnju posjetilaca koji hrle u ovo područje kako bi uživali u prirodnoj ljepoti jednog od najljepših jezera u Srednjoj Americi…
Otprilike tako danas izgleda svakodnevica u selu Santa Catarina Palopó, koje je godinama teško privlačilo poglede turista. Zbog okolnih razvijenih naselja poznatih po tekstilu, keramici i čokoladi nije im dobro išlo, sve dok se nije skupila mala, ali moćna grupa ljudi koja je ofarbala sve kuće u šarene boje i donijela nadu u bolju budućnost.
Santa catarina Palopó: Šareno gvatemalsko selo koje je odlučilo reći stop siromaštvu
Na sjeveroistočnim obalama jezera Atitlán, selo Santa Catarina Palopó sve do nedavno nije bilo na radaru posjetilaca koji su u velikom broju istraživali atraktivna susjedna naselja. Otprilike 5000 autohtonih stanovnika koji tamo žive tradicionalno se oslanjalo na ribolov i poljoprivredu, ali ti izvori prihoda više nisu bili dovoljni za dostojanstven život. U potrazi za poslom brojni muškarci bili su prisiljeni emigrirati u obližnje gradove i u Sjedinjene Američke Države.
Kako bi smanjila siromaštvo i potaknula gospodarski rast kroz turizam, mala, ali moćna skupina radnika, obrtnika i kućanica pokrenula je projekat Pintando Santa Catarina Palopó. Njihov početni cilj bio je vrlo jednostavan: obojiti svih 850 domova i kompanije u žive boje, u nastojanju da se njihov gradić pretvori u poželjno kulturno odredište, prenosi Putnikofer.hr.
Idejni začetnik ovog hvalevrijednog projekta bio je gvatemalski novinar Harris Whitbeck. Iz prve je ruke svjedočio problemima izazvanim siromaštvom te je njegov plan bio pomladiti zajednicu kroz turizam uz aktivno sudjelovanje lokalnog stanovništva. Nadahnuli su ga umjetnici koji su transformisali jednu favelu u Rio de Janeiru obojivši sve zgrade u jarke boje.
Projekat pretvara selo u pravo umjetničko remek-djelo
Jedna od prvih Whitbeckovih akcija bilo je uključivanje umjetnika rođenog u Gvatemali, Diega Olivera. Prije početka slikanja, Olivero je organizirao kreativne radionice s vođama zajednice kako bi osigurao da ova ogromna umjetnička ideja autentično odražava identitet Santa Catarine.
Nadahnut obližnjim jezerom, vulkanima i biljkama, tim je stvorio paletu boja s nazivima poput “voda”, “blato” i “zeleni kamen”. Najčešće se koriste živo plave boje izvučene iz prostranog neba, ljubičaste iz zalazaka sunca i jarke zelene iz travnatih vulkana. Svakog tjedna lokalni umjetnici, članovi zajednice i turisti provode popodneva uzimajući u ruke kistove kako bi pretvorili sive fasade u šarene zgrade. Do sada ih je obojeno 749.
Uljepšavanje je potaknulo snažan osjećaj kolektivnog identiteta, što je dovelo do brojnih inicijativa za razvoj zajednice koje podržavaju misiju stvaranja ekonomski održivog sela kroz turizam. Tokom proteklih pet godina, doživjeli su veliki skok u broju dolazaka gostiju, što je potaknulo brojne porodice da otvore 20-tak novih firmi, uključujući kulturni centar, ugostiteljske objekte, umjetničke galerije i obrtničke radionice. Od početka projekta smanjila se migracija muškaraca, nacionalni i međunarodni turizam porastao je za 74 posto, a zajednica je postala organizovanija.
Iako je turizam u porastu, još uvijek je daleko manji nego u popularnijim odredištima koja se nalaze uz jezero Atitlán. Vlasti se nadaju da će im broj domaćih i stranih gostiju i dalje rasti pa će otvoriti više radnih mjesta kroz nove restorane, hotele i aktivnosti. Koja je daljnja sudbina sela Santa Catarina Palopó ostaje za vidjeti.
