Teksaški guverner Greg Abbott objavio je prošle sedmice da njegova savezna država ukida obavezu nošenja maski i ograničavanje rada poduzeća.
Iako su demokrati i mnogi javnozdravstveni dužnosnici osudili su ovaj potez, postoje brojni podaci koji pokazuju da blagodati strogih mjera nisu vrijedne troška, za The Wall Street Journal piše Philippe Lemoine, doktorand filozofije na Sveučilištu Cornell.
Prije godinu dana zagovarao je lockdown
To nije uvijek bilo tako. Prije godinu dana Lemoine je javno zagovarao lockdown jer se to činilo razboritim s obzirom na to koliko se u to vrijeme malo znalo o virusu i njegovim učincima. Ali zaključavanje društva postalo je prva opcija nacionalnih vlada širom svijeta, bez obzira na troškove.
Više od godinu dana nakon početka pandemije, vakcinisanje je u toku u Evropi i SAD-u. Stroga ograničenja ipak i dalje postoje s obje strane Atlantika. Njemačka, Irska, Velika Britanija još uvijek su u lockdownu, dok Francuska već dva mjeseca ima policijski sat nakon 18 sati, za koji francuska vlada kaže da će potrajati još najmanje četiri sedmice. U mnogim američkim saveznim državama rijetko se gdje održava redovna nastavama u školama.
U ovo doba prošle godine nismo ni slutili kako će teško biti kontrolirati virus, ističe Lemoine. S obzirom na tako kako se brzo širio, ljudi su opravdano pretpostavili da će većina stanovništva biti zaražena za nekoliko sedmica, osim ako nekako ne usporimo transmisiju.
Projekcija Imperial College Covid-19 Response Teama u Londonu predviđala je da će u roku od nekoliko mjeseci umrijeti dva miliona Amerikanaca.
Lockdown bi prekinuo transmisiju virusa, a iako ne bi mogao spriječiti sve infekcije, ipak bi spriječio da bolnice budu preplavljene. To bi izravnalo krivulju.
Analiza 100 regija: Nigdje nije bilo eksponencijalnog rasta pandemije
Od tada smo naučili da se virus nikad ne širi eksponencijalno jako dugo, čak i bez striktnih ograničenja.
Epidemija se uvijek povuče prije nego što se postigne kolektivni imunitet. Kao što je Lemoine ustvrdio u izvještaju Centra za proučavanje strančarenja i ideologije, ljudi se boje i mijenjaju svoje ponašanje kako raste broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva. To pak smanjuje prijenos virusa.
Lemoine je analizirao podatke iz 100 regija i zemalja. Nigdje nije bilo eksponencijalnog rasta pandemije sve do dosezanja kolektivnog imuniteta, bez obzira na to je li vlada uvela lockdown ili druge stroge mjere.
Ljudi su se s vremenom ponovno počeli ponašati opuštenije. Kad se to dogodi, virus se počinje ponovno širiti. Zbog toga posvuda vidimo “obrnutu U-krivulju” broja zaraženih i smrtnih slučajeva.
Švedska prva naučila lekciju
Švedska je prva naučila ovu lekciju, ali to su potvrdile i mnoge druge zemlja. U početku je Švedska smatrana katastrofom kod mnogih prolockdownera, da bi na kraju završila sa stopom smrtnosti koja se ne razlikuje od ostatke Evropske unije. U SAD-u su svojedobno takvu politiku savezne države Georgije smatrali “eksperimentom žrtvovanja ljudi”. Ali baš kao i u slučaju Švedske, Georgia danas ima stopu smrtnosti koja je jednaka ostatku Amerike.
To ne znači da ograničenja nemaju učinka. Da je Švedska uvela strožije mjere, vjerojatno bi se epidemija počela ranije povlačiti i incidencija bi padala nešto brže.
Ali mjere možda nisu toliko važne koliko su ljudi pretpostavljali. Lockdown može uništiti privredu, ali čini se da ima minimalan učinak na širenje covida-19.
Sve je manje argumenata koji podržavaju lockdown
Nakon godinu dana analiziranja i prikupljanja podataka, sve je manje argumenata koji podržavaju lockdown, nastavlja Lemoine za The Wall Street Journal.
Niko ne poriče da je loše imati prepune bolnice, ali isto vrijedi i za lišavanje ljudi normalnog života. Posebno to vrijedi za djecu koja ne mogu ići u školu ili se družiti tijekom dragocjenih godina svojih života.
Budući da nisu svi vakcinisani, mnogi ne bi mogli normalno živjeti čak i bez ograničenja. Ali propisi nacionalnih vlada mogu pogoršati situaciju oduzimanjem slobode ljudima da se druže i zarađuju za život.
Lockdown zbog koronavirusa na zapadu predstavlja najopsežniji napad na individualnu slobodu nakon Drugog svjetskog rata. Ipak, nijedna vlada nije objavila analizu troškova i koristi kako bi opravdala politiku lockdowna, iako se to od političara često traži pri donošenju daleko manje značajnih odluka.
Ako su Lemoineovi argumenti pogrešni i ako je politika lockdowna isplativa, vladin dokument bi to trebao pokazati. Nijedna vlada još nije izradila takav dokument, možda zato što političari znaju što će pokazati, zaključuje Lemoine.