Zamislite da surfate internetom i onda slučajno ugledate svoju fotografiju i podatak da ste proglašeni jednom od najljepših neobičnih djevojaka na svijetu. I to ne da vas je proglasio tamo neki nebitni portal, već planetarno popularni BrightSide, čiji YouTube kanal ima gotovo 45 miliona pratitelja s više od sedam milijardi pregleda.
Upravo to se dogodilo Asimi Sefić, crvenokosoj djevojci plavih očiju iz Bihaća, koja je upravo zbog te dobitne kombinacije, ali i fascinantnih pjegica – koje posjeduje svega dva posto ljudi na svijetu, ostavila nezaboravan dojam na brojne svjetske face iz modne industrije. Kako je reagirala kad joj se to dogodilo?
“Za priznanje koje je stiglo od BrightSidea, a koji su me smjestili među deset najljepših neobičnih žena na svijetu, doznala sam dok sam pretraživala internet. Niti sam se tome ikada nadala, niti takvo što očekivala. Svakako da sam bila oduševljena, ali i ponosna jer znam da takvo što nije došlo slučajno, a i dosta sam se trudila da bih ostvarila takve rezultate. Međutim, htjela bih naglasiti kako lično ne smatram da sam jedna od najljepših žena, niti sam to ikada pomislila. Svaka žena ima posebnu ljepotu i svaka je najljepša po nečemu”, skromna je djevojka koja je u modelingu gotovo deset godina.
Baš kao što je za ovo priznanje doznala slučajno, Asima je i u modeling ušla pukim spletom sretnih okolnosti.
Primijetila ju je fotografkinja Maja Topčagić, a onda su njezine fotografije, najkraće rečeno, osvojile svijet.
Ako vam je već na prvu njezino lice odnekud poznato, a ne možete ga točno smjestiti, nije ni čudno jer ste se s njezinim likom mogli “susresti” na mnogim mjestima. Djevojka s Une nekoliko puta krasila je naslovnicu Voguea. Zahvaljujući svojoj upečatljivoj pojavi, angažirao ju je i Garnier, a osim toga Asimin lik krasi i naslovnice nekoliko knjiga.
Učestvovala je u spotovima, u mnogim brojnim modnim kampanjama, a ako ste ikad pretraživali pojam “red hair”, male su šanse da niste naletjeli upravo na junakinju naše priče, za koju bismo ruku u vatru dali staviti da dolazi iz Škotske ili Irske, a ne susjedne nam BiH, piše “Slobodna Dalmacija”.
S neobičnom ljepoticom razgovarali su o modnoj branši, ali i njezinim drugim interesima, kojih nije malo, ali koje će teško i nikako ostvariti u svojoj državi.
“Što se tiče moje budućnosti u Bosni i Hercegovini, trudila sam se ostvariti rezultate u državi, biti primjer drugim mladima koji mahom odlaze iz zemlje, ali, nažalost, ni ja sebe više ne mogu vidjeti u državi za koju znam da ne mogu ostvariti svoje planove i raditi na napretku. I dalje živim u Bihaću, ali svakako ne planiram svoju budućnost graditi ovdje “, otvorena je bosanska ljepotica, koja je već godina članica poznate agencije Midikenn.
“S obzirom da se nisam htjela nastaviti u BiH baviti modelingom, jer znam da ne bih postigla ciljeve i želje koje sam nakanila, počela sam raditi za hrvatsko tržište. Često sam dolazila u Hrvatsku, prvenstveno jer je sjedište moje agencije u Zagrebu pa sam zbog poslovnih saradnji imala priliku dolaziti u Hrvatsku. Jedno od najljepših mjesta koje sam posjetila je Krk; tamo sam snimala jednu kolekciju odjeće i mogu reći da je bilo divno iskustvo snimati na takvom mjestu”, govori Asima, koja bi, unatoč tome što je u ovoj branši ostvarila sjajne rezultate, htjela svoj poslovni fokus u budućnosti staviti i na neke druge stvari.
U karijeri je krasila stranice Huffington Posta, Voguea, snimala kampanje za prestižne svjetske brendove… Koji su joj najzanimljiviji modni projekti u kojima je učestvovala, jer sigurno ih je bilo poprilično?
“Ostvarila sam ih dosta, a meni jedna od najdražih saradnji jest suradnja s Garnierom, bila sam model za mnoge kolekcije odjeće, a posebno mi je drago što moje fotografije krase naslovnice raznih knjiga, većinom romana. Imam u planu još neke projekte, ali još je rano o njima govoriti.”
A jedna od njezinih želja je i okušati se u glumi.
“Što se tiče neostvarenih ambicija, voljela bih se pronaći u svijetu glume. Dosta toga ima na vidiku po tom pitanju, ali o tome ću kada se stvari realiziraju”, kazala je, između ostaloga.
