Kataklizmični događaji kao što je Hamasov napad na Izrael izazivaju duboke političke šokove i strateške transformacije koje niko dosad nije mogao predvidjeti.
Raketni napadi, uzimanje talaca i masovna ubojstva unutar Izraela dogodili su se u trenutku kada je globalni poredak već bio na prijelomnici s obzirom na to da posthladnoratovska era završava ruskom invazijom na Ukrajinu i usponom kineske supersile.
Šok zbog onoga što se upravo dogodilo – prizori ubijenih civila na izraelskom muzičkom festivalu, mučni izvještaji o pogođenim porodicama i prvi žestoki napad izraelske odmazde na Gazu – obuzeo je svijet, piše CNN.
Izraelski 11. septembra
No, politika nikad ne miruje dugo. Iznenadno i krvavo razbijanje rijetkog razdoblja mira i nade u diplomatski napredak na Bliskom istoku već mijenja situaciju u Izraelu, Sjedinjenim Američkim Državama, arapskom okruženju i širom svijeta.
Napad Hamasa uspoređuje se s napadima 11. septembra 2001. u SAD-u – kao relativno niskotehnološki napad na civile koji je probio obranu moćnijeg i sofisticiranijeg protivnika, djelomično prkoseći mašti samozadovoljne nacionalne sigurnosti i političkog establišmenta.
Pouka te historijske traume bila je da politički i vojni koraci koje su poduzeli američki i drugi čelnici kada se ponovno uspostavila normalna politika nisu promijenili svijet samo vojnom akcijom.
Oslobodili su izvanredne političke snage unutar nacija poput SAD-a i Velike Britanije, stvarajući uvjete koji još uvijek utječu na društvo i izbore.
Razbijena je iluzija Izraelaca o vlastitoj sigurnosti
Ovo je možda situacija u kojoj se Izrael sada nalazi. Židovskoj državi nisu strani raketni napadi iz Gaze ili Libanona ili bombaški napadi na autobuse i bombaši-samoubice. Ali Hamasovi osvajači upravo su razbili iluzije Izraelaca o vlastitoj sigurnosti snažnije nego u bilo kojem trenutku od Jomkipurskog rata 1973. kada su egipatske i sirijske snage napale Izrael.
Ovaj osjećaj emocionalnog zlostavljanja uvjetovat će odgovor Izraela u danima koji dolaze i utjecat će na to kako će ostatak svijeta reagirati na njegov otpor.
Netanyahu se dosad predstavljao kao ultimativni jamac sigurnosti, ali…
Produbljivanje izraelske nacionalne rane ekstremni je politički izazov s kojim se sada suočava premijer Benjamin Netanyahu, koji se postavio kao ultimativni garant izraelske sigurnosti, ali čiji će se mandat sada uglavnom pamtiti po jednom od najrazornijih poraza i obavještajnih promašaja u historiji njegove nacije.
Zasad su se raskoli u izraelskom društvu, koje je izazvala Netanyahuova ekstremno desna koalicija i njegovi pokušaji da reformira pravosudni sistem na način za koji su kritičari rekli da prijeti demokraciji, zatvorili zbog nacionalnog jedinstva. Međutim, izraelski lider ima razloga pokrenuti razoran odgovor na napad kako bi prikrio svoju političku ranjivost i osvetio agoniju Izraela.
Mučna stvarnost da Hamas drži izraelske taoce koje može koristiti protiv Netanyahua čini situaciju još intenzivnijom. Dugoročne političke posljedice nemoguće je predvidjeti. “Ono što ćemo učiniti našim neprijateljima u narednim danima odjekivat će generacijama”, rekao je Netanyahu jučer.
Osvetnički ratovi ne ispadnu uvijek prema planu
Komentari izraelskog vođe otvorili su pitanje može li nemilosrdni izraelski protunapad eliminirati Hamas u Gazi u sljedećim danima. Ali još jedna lekcija od 11. septembra je da ratovi pokrenuti u mračnim tjednima nakon napada ne ispadnu uvijek prema planu i nose rizik povratnog udara protiv vođa koji su ih pokrenuli.
Na primjer, Izrael je već iskusio cijenu upada u gusto naseljenu Gazu, urbani centar izbjegličkih kampova. A nakon 11. septembra, rat Bushove administracije protiv terorizma izazvao je višegodišnje posljedice – uključujući umor od rata i cinizam o vladi, što je kasnije pomoglo u kampanjama predsjednika Baracka Obame i Donalda Trumpa.
Ti osjećaji još postoje. Pokrećući svoju neovisnu kandidaturu za predsjednika u ponedjeljak, što bi moglo imati nepredvidive posljedice u neodlučnim saveznim državama, Robert F. Kennedy Jr. oštro je osudio vojnoindustrijski kompleks i “dugačak niz neprekidnih ratova” više od 20 godina nakon 11. septembra.
Sljedeći potezi Izraela bit će kritični
Sljedeći potezi Izraela bit će kritični. Dosad su prevladavajući osjećaji bili suosjećanje i užas. Ali ako izraelski protunapad na Hamas dovede do još većih civilnih žrtava u Gazi ili ako enklava bude danima odsječena od vode i struje zbog izraelske opsade, politika čak i unutar savezničkih nacija – gdje bijela i plava svjetla krase javne zgrade – mogla bi se početi mijenjati.
Očekuje se da će se Joe Biden, jedan od najotvorenije proizraelskih demokratskih predsjednika, osvrnuti na napade u današnjim televizijskim izjavama. Dosad je pokopao svoje neprijateljstvo s Netanyahuom, koji još uvijek nije posjetio Bijelu kuću za vrijeme Bidenovog mandata.
Izraelski čelnik rekao je u ponedjeljak da je u “kontinuiranom kontaktu” s Bidenom nakon napada. SAD pojačano šalje opremu za protuzračnu obranu i streljivo Izraelu i ponudio je obavještajnu podršku za operacije spašavanja talaca. Kao znak potpore i odvraćanja izraelskih neprijatelja, Washington premješta grupu nosača zrakoplova u istočni Mediteran.
Uloga Irana
Ali u nekom trenutku u sljedećim tjednima interesi SAD-a i Izraela mogli bi se razilaziti. Ako se, na primjer, pojave dokazi da je Iran igrao izravnu ulogu u planiranju napada svog saveznika Hamasa, pritisak na Netanyahua za direktan napad na Islamsku Republiku postat će intenzivan.
Washington će biti zabrinut zbog razmjera svake takve akcije budući da je posljednja stvar koja Bidenu treba dok kreće u predizbornu kampanju da SAD bude uvučen u još jedan bliskoistočni rat.
Američki predsjednik također treba zaštititi svoje političke bokove, posebno od Republikanske stranke koja ga pokušava prikazati kao starog i slabog. Republikanci, predvođeni bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom, okrenuli su se napadima Hamasa, nastojeći optužiti Bidena za njegove pokušaje smirivanja američkog sukoba s Iranom.
Trump je također pokušao spojiti zapaljivo američko unutarnje pitanje – južnu granicu – s događajima na Bliskom istoku tvrdeći bez dokaza da “isti ljudi” koji su napali Izrael ulaze u SAD. Drugi republikanski predsjednički kandidat, senator Južne Karoline Tim Scott, ponovio je svoju tvrdnju da je Biden “suučesnik u ovom ratu protiv Izraela”.
Problem za Bidena
Republikanci su se uhvatili za odmrzavanje šest milijardi dolara iranskih sredstava prema sporazumu o oslobađanju američkih talaca prošli mjesec. Američka vlada insistira na tome da novac još nije potrošen i da se može koristiti samo za kupovinu humanitarnih i medicinskih potrepština pod strogim međunarodnim nadzorom.
Ali zamagljivanjem činjenica republikanci stvaraju štetan javni narativ osmišljen kako bi se utjecalo na mišljenje birača. Ova vrsta tvrdoglave politike može uspjeti. Birači koji možda nisu dobro upoznati s pojedinostima, ovu dramu vide kao znak nekompetentnosti. Isto se događalo zbog neprestanog izvještavanja konzervativnih medija o Bidenovom postupanju u kaotičnom američkom vojnom povlačenju iz Afganistana.
Biden također mora biti svjestan političkih posljedica na svojoj ljevici. Progresivni demokrati posljednjih su godina sve više kritizirali Izrael, kako zbog odnosa prema Palestincima u Gazi, koju kontrolira Hamas, tako i prema Zapadnoj obali, koju vode Palestinske vlasti, te zbog ekstremnog stava Netanyahuove koalicije, najdesnije vlade u izraelskoj povijesti.
Biden, čija vlastita stranka dovodi u pitanje njegovu kandidaturu za ponovni izbor, ne može si priuštiti gubitak progresivne podrške sljedeće godine.
Odnosi s Arapima
Bidenovo naslijeđe također bi moglo pretrpjeti udarac zbog izraelskih previranja. Njegovi napori da pomogne normalizaciji odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, koji bi mogli preinačiti geopolitiku Bliskog istoka, u najboljem su slučaju zastali.
Saudijska Arabija neće imati politički prostor za pregovore s Netanyahuom dok stotine Palestinaca stradaju u izraelskim napadima na Gazu.
Netanyahu ima još manji prostor da napravi teške teritorijalne ustupke Palestincima na Zapadnoj obali koje bi sporazum vjerojatno zahtijevao da prijeđe neke granice.
Historijska priroda predloženog sporazuma jedan je od razloga zašto je Iran možda imao snažan interes poduprijeti Hamasov napad, čak i ako SAD kaže da u ovom trenutku nema konkretnih dokaza koji potvrđuju njegovu umiješanost.
Šta s ratom u Ukrajini?
Posljedice napada na Izrael također bi mogle negativno utjecati na još jedan Bidenov prioritet – rat u Ukrajini. Budući da će Izrael od SAD-a dobiti oružje više tehnologije od Kijeva – poput presretača za Iron Dome – produženi regionalni rat mogao bi dodatno opteretiti američke rezervne oružja koje su već iscrpljene isporukama Ukrajini.
Biden bi mogao pokušati povući paralele između američke podrške Izraelu i potpore Ukrajini, još jednoj suverenoj demokratskoj naciji suočenoj s vanjskim napadima. Ali republikanci koji se već protive većoj pomoći Kijevu vjerovatno će tvrditi da Washington treba dati prednost svom starom prijatelju i da si ne može priuštiti da pomaže na dvije strane.
Svi ovi događaji mogli bi ubrzati šire strateške političke odjeke. SAD se već desetljeće i pol pokušava okrenuti od Bliskog istoka prema Aziji. Ali bilo kakav osjećaj u Pekingu i Moskvi da Amerika ponovno postaje sputana ovom regijom, otvorit će mogućnosti za američke protivnike.
Mogućnost da Kina, Rusija i Iran pronađu zajednički cilj protiv SAD-a dugo je zaokupljala američke stručnjake za vanjsku politiku.
Rat u Gazi će odjeknuti širom svijeta
Ne postoji službeni savez protiv SAD-a koji uključuje ta tri velika protivnika. Ali dok se čini da se svijet organizira u demokratske i autokratske blokove, autoritarni čelnici u sve tri zemlje otkrili su vojne, ekonomske i strateške sinergije kroz svoju zajedničku antipatiju prema Washingtonu. A ako se SAD zaustavi ili oslabi u Evropi, na Bliskom istoku ili u azijsko-pacifičkoj regiji, sva tri bi mogla imati koristi.
U politici i međunarodnim odnosima sve je povezano i jedna akcija izaziva protureakcije. Tako će rat u Izraelu i Gazi odjeknuti mnogo šire od jednog kutka Bliskog istoka.
(Index.hr)
