Čovjek koji je iskusio kliničku smrt, a zatim se vratio u život, opisao je svoje iskustvo!
Srce mu je stalo poslije srčanog udara. Iako su ga na kraju spasili, Vilijam vjeruje da je privremeno zakoračio na “drugu stranu” i sjeća se procesa umiranja.
Kaže da je prošao kroz niz emocija i tvrdi da je čak imao i vremena da razmišlja o Elvisu, dok je umirao.
Na kraju nadrealnog iskustva, rekao je da je prihvatio smrt i dok je to činio, prihvatilo ga je “biće čiste ljubavi”.
Vilijam je prepričao svoje iskustvo fondaciji za istraživanje života poslije smrti.
- Osjetio sam kako mi srce sve sporije kuca kad sam čuo kako me djeca zovu. Tada je nastao mrak. Osjećao sam kako se moje biće ili “svijest” uvlači u mračnu prazninu. Moja prva misao i osjećaj bila je radoznalost. Pitao sam se da li je Elvis osjećao ovo dok je umirao. Onda sam postao bijesan i pomislio sam da je smrt bijedan izgovor za “biće” koje nema hrabrosti da se suoči sa mnom licem u lice.
- Morala je da mi se prišunja iza leđa i da mi kaže da ću umrijeti, bez ikakve napomene. Tada sam shvatio da umirem. Kada sam to prihvatio, osjetio sam prisustvo nečega što mi je govorilo da umirem i da će to biti u redu. Nisam osjetio bol u ovoj praznini. Osjetio sam osjećaj opuštenosti i smirenosti, bilo je prijatno na čudan način. Još sam mogao da razmišljam i bio sam svjestan da sam negdje i da nisam sam. Osjetio sam prisustvo bića čiste ljubavi i prihvatanja. Ovaj osjećaj bezuslovne ljubavi je neodoljiv. Ovo prisustvo mi se činilo poznatim, kao da sam oduvijek poznavao to biće i znao šta je to. Mislio sam i ono me je čulo: “Ne bi trebalo da umrem pred djecom, ne želim da im to uradim“. Onda sam se vratio.
Neurolog Kristofer Koč smatra da su vizije poput Vilijamove relativno normalne i da su obično znaci da mozgu ponestaje kiseonika ili da se sam skenira u potrazi za tehnikama preživljavanja.
- Prihvatam stvarnost ovih intenzivno proživljenih iskustava – napisao je doktor Koč u članku za “Scientific American”.