Nebrojno puta smo se zapitali šta je to umjetnost, kada je nastala, šta joj je svrha.
Još od pravremena ostale su slike na zidovima pećina u kojima je obitavao čovjek. Potreba da iskaže ono što čuje, vidi i osjeti, uzrokovala je početke umjetnosti.
Kasnije se umjetnost razdvajala u njene najbitnije segmente: slikarstvo, književnost, muziku, pjesmu, ples i teatar.
Iako mogu samostalno, kada se naslanjaju jedna na drugu onda tek tvore harmoničnu kozmičku cjelinu.
Koproducenti: Fahrudin Kučuk, pisac za djecu i mlade i bh. književnica Indira Kučuk – Sorguč
„Čarolija umjetnosti“ – (Kad san postane java) – Fahrudin Kučuk
Kreirati novo umjetničko djelo je najljepši i najemotivniji trenutak u životu svakog umjetnika. Umjetnost je čarolija koja drži čovjeka u budnom stanju, ali istovremeno i u snu. Zapravo, „i međ’ javom i međ’ snom“, kako to ispisa svojevremeno jedan pjesnik. Reklo bi se ni tamo ni ovamo, zato umjetnost i nudi mogućnost da odsanjate svoj san.
Radost dva udruženja koja promoviraju kulturne vrijednosti i neovisni teatar, Udruženja „Fani“ i „Filter“, utoliko je veća što smo pozvani da u kooprodukciji sa JU KSC Kakanj učestvujemo u stvaranju mjuzikla za djecu i mlade „Aladin“.
„Aladin“ je klasik koji je nebrojno puta insceniran na „daske koje život znače“i to u mnogo većim svjetskim i domaćim produkcijama nego što su naše. Poznat je publici koja očekuje istinsku magiju na sceni. Stoga je i poseban izazov za nas kao koproducente da donesemo jednog drugačijeg „Aladina“ – našeg dječaka sa čarobnom lampom koji vjeruje na riječ i spašava na svoj način svijet bajke i ideala.
Veliki ansambl, blještavi kostimi i dojmljiva muzika, mladi predani glumci i marljiva tehnika, profesionalna režija i bajkovita scenografija kao ioriginalna adaptacija, garant su da će ovaj naš „Aladin“ biti drugačiji, sa mirisom mladosti, energije, želje i ljubavi, sa miruhom tajanstvene Bosne.
Pozorišni spektakl u vidu mjuzikla ‘Aladdin’ – Vokalni trener Alma Ferović- Fazlić
Zadovoljstvo je gledati na probama, kako se mladost daje umjetnosti svim svojim bićem, kako traži novi izraz svog postojanja. Velika ekipa radila je kao precizni mehanizam, obojen specifičnim zvukom ljubavi i radosti stvaranja.
Čarolija umjetnosti teatra koja je i mene još kao dječaka zagrlila nikad me nije pustila. Negdje u polumraku prve predstave koju sam gledao sa pet godina, vidio sam lutke na sceni čiji me glasovi nisu napustili i danas su mi vodilja u ljubavi za teatar.
Sanjao sam da sam lutkar, da vučem konce i posuđujem glas. I vjerujte, san se pretvorio u javu! Lutkar sam, pišem, vučem konce i posuđujem glas.
Zato, nikad ne odustajte od svojih snova, sanjajte i dosanjajteu javi ono što vam je na snu.
Hvala cijeloj ekipi koja je san pretvorila u javu, a nemoguće u stvarno.
Neka nas „Aladin“ povede u bolje sutra, neka nas povede u čaroliju teatra.
JU KSC Kakanj
