Za sada, život cvjeta na našoj planeti bogatoj kiseonikom, ali Zemlja nije uvijek bila takva – a naučnici su predvidjeli da će se atmosfera u budućnosti vratiti u atmosferu bogatu metanom i s malo kiseonika.
To se vjerovatno neće desiti još milijardu godina. Ali kada dođe do promjene, to će se dogoditi prilično brzo, prema istraživanju objavljenom 2021. godine, piše Science Alert.
Ovaj pomak će planetu vratiti u nešto poput stanja u kojem je bila prije onoga što je poznato kao Veliki događaj oksidacije (GOE) prije oko 2,4 milijarde godina.
Štaviše, istraživači koji stoje iza studije kažu da je malo vjerovatno da će atmosferski kisik biti trajna karakteristika naseljivih svjetova općenito, što ima implikacije na naše napore da otkrijemo znakove života dalje u svemiru.
“Model predviđa da će deoksigenacija atmosfere, uz nagli pad atmosferskog O2 na nivoe koji podsjećaju na Arhejsku Zemlju, najvjerovatnije biti pokrenuta prije početka vlažnih stakleničkih uvjeta u Zemljinom klimatskom sistemu i prije velikog gubitka površinske vode iz atmosfera”, objasnili su istraživači u svom radu.
U tom trenutku to će biti kraj za ljudska bića i većinu drugih oblika života koji se oslanjaju na kisik da bi preživjeli dan, pa se nadajmo da ćemo shvatiti kako da napustimo planet u nekom trenutku u narednih milijardu godina.
Da bi došli do svojih zaključaka, istraživači su napravili detaljne modele Zemljine biosfere, uzimajući u obzir promjene u sjaju Sunca i odgovarajući pad nivoa ugljičnog dioksida, kako se plin razgrađuje povećanjem nivoa topline. Manje ugljičnog dioksida znači manje fotosintetizirajućih organizama kao što su biljke, što bi rezultiralo manje kisika.
Radijacija sa Sunca
Naučnici su ranije predviđali da će povećana radijacija sa Sunca izbrisati okeanske vode s lica naše planete u roku od oko 2 milijarde godina, ali model koji se ovdje bazira na prosjeku od nešto manje od 400.000 simulacija kaže da će smanjenje kisika ubiti prvo van života.
“Pad kiseonika je veoma, veoma ekstreman”, rekao je za New Scientist naučnik sa Zemlje Chris Reinhard sa Tehnološkog instituta Džordžije. “Govorimo oko milion puta manje kiseonika nego danas.”
Ono što ovu studiju čini posebno relevantnom za današnje vrijeme je naša potraga za nastanjivim planetama izvan Sunčevog sistema.
Sve snažniji teleskopi se pojavljuju na mreži, a naučnici žele da znaju šta bi trebalo da traže u gomilu podataka koje ovi instrumenti prikupljaju.
Moguće je da moramo tražiti i druge biosignature osim kisika da bismo imali najbolje šanse da uočimo život, kažu istraživači. Njihova studija dio je NASA NExSS (Nexus for Exoplanet System Science) projekta, koji istražuje nastanjivost drugih planeta osim naše.
Prema proračunima koje su sproveli Reinhard i naučnik za zaštitu životne sredine Kazumi Ozaki, sa Univerziteta Toho u Japanu, nastanjiva istorija Zemlje bogata kiseonikom mogla bi da traje samo 20-30 procenata životnog vijeka planete kao cjeline – a život mikroba na postojanje dugo nakon što nas nema.
“Atmosferu nakon velike deoksigenacije karakteriše povišeni metan, niski nivoi CO2 i nema ozonskog omotača“, rekao je Ozaki.
“Sistem Zemlje će vjerovatno biti svijet anaerobnih oblika života.”
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Geoscience.
