Šest mjeseci nakon stravičnog ubistva njene unuke, nana Nizame Hećimović smogla je snage da ispriča detalje kobnog događaja, a i da se prisjeti posljednjeg susreta s unukom i njenom kćerkom.
Tog 11. augusta u Gradačcu desio se zločin koji je potresao cijelu BiH. Nermin Sulejmanović (35) ubio je nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović (38), Denisa i Džengiza Ondura, sina i oca koje je poznavao odranije, i ranio tri osobe. Potom je sebi oduzeo život.
Majka Nizaminog oca o tom zločinu govorila je za srbijanski Alo!, rekavši kako joj se svaki dan vraća na um snimak koji je Sulejmanović emitovao na svom profilu.
“Vidjela sam taj dan da cijela porodica izbezumljeno gleda neki snimak. Prišla sam i pitala šta gledaju, nisu mi dali da vidim i ja. Onda sam rekla ‘dajte mi da vidim’ i ugledala nešto što ću pamtiti dok sam živa. Nizama moja sjedila je na klupi, s vilicom koja joj visi, a on monstrum je pita ‘što si me prijavila’. Kratko mu je rekla morala sam, a onda joj je pucao u glavu”, otpočela je bolnu ispovijest nana Nizame Hećimović za Alo!.
Iako je u devetoj deceniji, pamti posljednji susret s unukom, i tvrdi da je tad naslućivala je da nešto nije bilo u redu s njom.
“Četiri, pet dana prije nego što će je ubiti došla je kod nas s unukom. Bila je sva preplašena. Pitala sam je što si tako mršava, a ona mi je rekla da ne spava zbog djeteta. Govorila je u strahu ‘moram ići’. Stala je na vrata, uzela unuku u naručje i rekla ‘hajde moramo da idemo’. Poljubila me je dva puta i otišla. Nisam ni slutila da će to biti naš posljednji susret”; prisjeća se kroz suze Nizamina nana.
Kako je ispričala, Nizama je bila ostvarena, imala je svoju kuću i auto, a misli da je monstrum Nermin Sulejmanović, prisilo na brak.
“Ja sam je odhranila, ona je živjela u našoj kući, ja u prizemlju, ona na spratu. Bila je zaposlena. Radila je u konfekciji, bila kontrolor. Imala svoj auto. Ništa joj od njega nije trebalo. Kružile su priče da Nermin nije pričao s roditeljima, da ih je tukao, ali niko to nije ozbiljno shvatao. I eto šta se desilo”, kazala je baka i dodala:
“Nizamin otac, vratio se u Njemačku da radi. Ne može niko da se pomiri da je nema. Majka je skoro došla svjesti, pila je lijekove, primala injekcije, i ona je bolesna”, ispričala je starica drhtavim glasom, zastala i kroz jecaje objasnila:
“Nizamina kćerka je kod njene sestre, ona je dobila starateljstvo. Mala devojčica dobila je maminu penziju, uplaćuje joj se na račun. Prodat ćemo Nizamin auto, i dva Nerminova, i sve staviti na taj račun”, ispričala je majka Nizaminog oca.
Za Nermina Sulejmanovića nije imala mnogo da kaže.
“Svi su znali da je bio loš, šta se desi Nizami da je morala da pođe za njega ne znam. On je bio zao čovjek. Drogirao se, bio je glavni diler za Gradačac. A ovamo se pravio, da jede svoju hranu, da ne pije, ne puši, htio je da ostavi sliku o sebi drukčiju u društvu”, dodala je starica.
Kako je rekla, da je znala za problem, došla bi po unuku, i zaštitila je.
“Da sam znala kako živi zaštitila bi je, nego nisam znala ništa do posljednjeg dana. Sve je bilo kasno. Sada, šest mjeseci od kad se sve to desilo, svi šute, niko ništa ne govori”, zaključila je Nizamina nana.
