Mustafa Čobo iz Kaknja od osnovne škole se zanimao za Zastavina vozila, u četvrtom razredu je čak crtao presjeke motora.
Prvog kvara se ne sjeća jer je bilo davno, dok su druga djeca putovala na ekskurzije on je ulagao novac u dijelove zastavinih motora.
S obzirom na to da je mlad i nije mnogo mogao upamtiti kada su Zastavina vozila preovladavala na ulicama grada uspio je naučiti mnogo o njima, sve je kako kaže „želja i volja“ za znanjem, da ide dalje.
-Yugu može popraviti bilo ko, ali vezicama
Yugu može napraviti bilo ko ako ga veže žicom i vezicama tvrdi Mustafa, a kad treba “uštimati” po fabričkoj potrošnji da troši četiri litra, pet litara onda mu kažu: “To je nemoguće”.
Ja kažem dođite i vidite da je moguće. Samo treba znati sve te sitne cake koji su meni prijatelji iz Srbije, BiH poklonili da koristim samo za sebe.
Dok je trajalo snimanje u njegovom voznom parku bilo je sedam Zastavinih vozila, dok je osmi bio kod autolimara.
-„Penzionerski“ najteže napraviti
Od svih Zastavinih vozila najteže je napraviti „penzionerski auto“.
Male penzije i onda ljudima sve skupo, pa de može li ovako, može li onako… nažalost ne može. Može se uraditi samo da valja, tvrdi Mustafa.
Mustafa je bogat i velikim brojem prijatelja koje je upoznao kroz ljubav prema Zastavinim vozilima, međusobno se pomažu.
Većinom po Bosni i Hercegovini dobavljače, imamo prijatelje jer nisam ja jedini koji radi. Jesam jedini koji radi „samo“ Zastavina vozila, ali ne i ostala. Imam ostalih prijatelja koji se pomažemo međusobno.
Obzirom da poznaje veliki broj onih koji se bave Zastavinim vozilima upitali smo da li je najmlađi automehaničar koji se bavi isključivo popravkom i restauracijom ovih automobila.
Najmlađi jesam, jedini nisam. Imam dosta prijatelja, od Mirsada Sadikovića, Nedima Palića, Mirzet Halilović – Walter, znači mnogo takvih ljudi, Pilot iz Gračanice, Mrva isto… Znači svi mi radimo kao kolege.
-Na restauraciju mu dovoze automobile iz skoro cijele Evrope
Čobi na restauraciju automobile dovoze najmanje iz Bosne i Hercegovine a najviše iz Austrije, Njemačke, SAD-a.
Najviše mi dovoze iz Austrije, Njemačke, SAD-a… sve zemlje širom Evrope i dalje. Samo ne mogu stići na red, kaže nam.
Vožnjom kroz grad privlači mnogo pažnje, reakcije su različite.
Reaguju na razne načine, „Brate koliko para?“, „Koliko može ići“, „Super je, odlično je“, „Može li slika“, „Šta si ugradio“, „Kako može 140 kilometara na sat ići“, a nije ništa urađeno obični Yugo, prepričava nam.
-Karzić: Nisu bitne pare, izađem mu jaranski u susret
Prijatelj i komšija, Edhem Karzić kada god je u prilici pomaže Mustafi u garaži, a kako nema dovoljno prostora za parkiranje ustupio mu je i prostor za dva vozila.
-Od malih nogu su zajedno, dvije godine aktivno rade zajedno restauracije.
Od malih nogu smo zajedno, radimo uvijek nešto oko auta, oko Yuga. Već dvije godine radim aktivno s njim restauracije Fića i Yuga. Ovdje imate dva Fića, jedan je iz Kaknja a drugi iz Dervente. Radimo svaki dan, mada ja radim u jednoj firmi drugoj, ali mu pomažem svaki dan kad imam vremena, izađem u susret pomognem mu. Nisu bitne pare, izađem mu jaranski u susret, kaže Karzić.
Naglašava kako je za ovaj posao potrebna posebna volja, jer ovo što oni rade skoro da ne radi niko.
Ovo je dobar posao, treba imati volje i želje. Ovo više niko i ne radi, slabo ko da radi restauraciju starih vozila pogotovo jugoslovenskih. Tu smo uvijek jedan za drugog, u onoj maloj garaži pomažemo jedan drugom, dodaje.
Uz svog prijatelja radeći u garaži i pomažući mu naučio je mnogo, više nego u školi.
Završio sam školu za vozača motornih vozila, smjer saobraćajni, tu sam nešto znao ali više sam s njim naučio, piše Hayat.ba
Karzić je na kraju naglasio kako je Mustafi potrebna garaža sa dizalicom u mjestu gdje sada živi ili užem dijelu Kaknja.
