Pisanje pisma Djedu Mrazu u Americi je dugogodišnja tradicija, barem otkad se pisma šalju poštom, piše Smithsonian.
Prije uspostave Pošte Sjedinjenih država 1775. godine, američka su djeca pisma Djedu Mrazu spaljivala vjerujući da će se pepeo podići i stići do njega, kaže Nancy Pope, kustosica historije pošte u Smithsonianovom nacionalnom poštanskom muzeju u Washingtonu. Usprkos pojavi modernijih komunikacija, emaila i poruka, stotine hiljada djece iz cijeloga svijeta nastavljaju slati božićne liste želja Djedu Mrazu koristeći staromodnu poštu.
I nevjerovatno, mnoga pisma dobiju odgovor.
Djedica postao viralan 1871. godine
USPS, američka poštanska služba, kako bi se nosila s mnoštvom pisama, pokrenula je početkom dvadesetog stoljeća operaciju Santa Claus koja je upraviteljima pošta omogućila da odgovaraju na pisma, a ove godine USPS u New Yorku omogućio je djeci slanje email poruka upućenih Djedu Božićnjaku.
Operacija Santa Claus započela davne 1907. godine, u New Yorku. Količina pisama se tokom godina sve više povećavala. A Djed Mraz je prvi puta slikovno prikazan u SAD-u 1810.godine na slici koju je naručilo Njujorškohistorijsko društvo, piše autor knjige The Santa Claus Man, Alex Palmer.
Karikaturist Harper’s Weeklyja Thomas Nast stvorio je kultnu sliku koja prikazuje Djeda Mraza za njegovim stolom pretrpanim pismima, pa je tako 1871. godine Djed Mraz postao viralan. Nast je popularizirao i ideju da Djed Božićnjak živi na Sjevernom polu, a 1879. godine nacrtao je ilustraciju djeteta kako šalje pismo Djedu Mrazu.
Pisma postala problem za pošte
Ilustracije su pokrenule maštu nacije, a pošta je uzimala pisma naslovljena na Sjeverni pol ili za Djeda Božićnjaka i slala ih uglavnom u Ured za mrtva pisma jer su napisana nekome ko ne postoji. Nekoliko uposlenika sortiralo bi pisma nepotpune, nečitke ili nepostojeće adrese te spalilo ona koja nisu mogli vratiti.
Pakete je bilo teže spaljivati pa su sadržaj počeli izlagati u staklenim vitrinama. Na koncu su kurioziteti prebačeni u Institut Smithsonian koji ih je uvrstio u svoju zbirku. Gomilanje pisama Djedu Mrazu, adresiranih na Sjeverni pol postao je problem za poštanske urede.
U nekim su gradovima upravitelji pošte odgovarali na pisma, ali je bilo protivno zakonu otvarati pisma. A 1911. godine glavni upravitelj pošte dao je neslužbeno odobrenje lokalnim poštanskim uredima da odgovaraju na pisma Djedu Božićnjaku. Tako je u New Yorku nastalo udruženje Santa Claus Association.
Našli su volontere koji su odgovarali na pisma i dostavljali djeci darove. Program je doživio ogroman uspjeh, ali je 1928. godine otkriveno da je osnivač John Gluck pokrao iz kase stotine hiljada dolara.
Svake godine više od 500.000 pisama
Djeca mogu doći do Djeda Božićnjaka na više načina. Roditelji mogu poslati pisma na adresu u Anchorageu gdje se nalazi ogromna jedinica za obradu pošte poslane Djedu.
A poštanski žig na povratnom odgovoru nosi oznaku Sjeverni pol.
Primljena pisma se raspoređuju 15 regionalnih poštanskih ureda koji sudjeluju u akciji. Volonteri koji žive u blizini tih lokacija odgovaraju na pismo i kupuju dar, a USPS ga isporučuje. I drugi poštanski uredi odgovaraju na pisma ali ne šalju pakete. Njujorška pošta primi svake godine preko pola milion pisama.
Neka su pisma ove godine digitalizirana pa volonteri odabiru pisma online. A paketi se i dalje moraju nositi lično u poštanski ured na Penn Station.
Tradicija je možda na izmaku
”Ne stižemo odgovoriti na sva pisma”, kaže glasnogovornica pošte.
“Iako se količina pisama povećala, tradicija pisanja pisama je možda na izmaku.” Volonteri su od 2016. godine upućeni da pišu tiskanim slovima jer većina djece više ne može čitati kurziv. Pisanje pisama palo je sedamdesetih i osamdesetih godina, razglednice su posve izašle iz mode, a sada imamo generaciju koja e-poštu smatra glomaznom, kaže kustosica Pope.
