“Sve za Rudar” – bile su prve riječi našeg sagovornika sa dalekog Islanda.
Za Kakanj-X.com je govorio miljenik Rudara iz Kaknja Ševal Zahirović. Razgovarali smo najviše o njegovom voljenom klubu i situaciji u kojoj se nalazi, utakmici koja se igra u nedjelju ali i vremenu kad je i sam bio aktivni igrač.
Podsjećamo, predstojeći vikend se igraju susreti posljednjeg kola Prve lige FBiH za ovu sezonu. Na Tušnju se diže pobjednički pehar dok će se rezultatima u Kaknju i Bihaću tek odlučiti ko zajedno sa Mladosti u niži rang takmičenja. Rudar trenutno zaostaje bod za NK Jedinstvo, a oba tima igraju na svom terenu. Rudar komšijski derbi sa FK Mladost, a Jedinstvo dočekuje NK TOŠK.
Ševal Zahirović je iz Rudara otišao u Primorje iz Ajdovštine (Slovenija), zatim u Sarajevo, te Karnten (Austrija) i na kraju Island. Uz Ramiza Husića, Kenana Hasagića jedini je poslijerani fudbaler Rudara koji je zabilježio nastup u A reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
Već dvadeset godina živi i radi na Islandu, ne bavi se fudbalom i ne planira se vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Iako tako daleko, otišao je iz Rudara ali Rudar iz njega nije.
Na naš upit o trenutnom stanju u kojem se nalazi voljeni Rudar kaže da je teško sve svesti u kratak odgovor.
Borba za opstanak ne traje ovu sezonu, ovu godinu. Zavisi kako ko gleda. Rudar se, prema mom mišljenju, bori za opstanak zadnjih deset godina što se tiče finansija, igračkog kadra, trenerskog kadra i ljudi koji vedre i oblače Kaknjom, fali i takvih ljudi. Za predsjednika FK Rudar dolazi, imam osjećaj, kako ko hoće. Niko nije došao iz neke ogromne ljubavi, čast izuzecima. Govorim u zadnjih deset godina da nije bio nijedan sposoban čovjek, zadnji je bio Mušija od tih nekih ljudi koji su nešto mogli uraditi.
S obzirom da je dolaskom Nijaza Kape rezultatski primjetan pomak upitali smo Zahirovića šta misli o njegovom radu i da li bi trebao u budućnosti ostati uz Rudar.
Nijaz je dostojan da bude trener Rudara, bio je i meni trener i mnogim igračima u Kaknju. Samim tim bio je trener i Mladosti kad je ušla u Premijer ligu i sve to. Ima kvaliteta da vodi, ali on ima i godina. To treba da se shvati, možda čovjek ne može da vodi Rudar, možda mu treba naći neku drugu funkciju kao što je Sportski direktor kako bi mogao nadgledati treninge. Da ne mora on misliti o banalnim stvarima u fudbalu, priprema treninga, nosanje čunjeva i svega ostalog. To treba neko mlađi da radi.
Na pitanje kakav prognozira rezultat u nedjelju, s gorčinom odgovara:
Smiješno je da je i Rudar i Mladost došli u takvu situaciju, to je meni nezamislivo. Sebe stavljam u poziciju kao nekakvog političara i kao fudbalera i navijača… nemoguće da dva kluba iz istog grada ispadnu iz lige, zbog istih problema. Nije to zbog igračke kvalitete to se nadoknadi, i jedna i druga ekipa ima igračke kvalitete ali malo smo mi ljudi u Kaknju i navijači…sve je to nešto… nismo iskreni. Fali nam puno iskrenosti, ne gledamo problem onako kako bi ga trebali gledati. Svi sad govore u Kaknju nema pomoćnog terena, ja se slažem s tim da ga nema i treba da ga napravimo to je činjenica ali svi smo mi, počev od igrača prije mene, svi smo mi počeli trenirati iza gola, svi su igrali u blatu a ovi sad imaju bar mali komadić plastične trave i gdje su nam igrači? Gdje je proizvod za prvu ekipu? Nemamo! Ja to tako gledam, za svu tu situaciju imate problem i u omladinskom klubu.
S obzirom da je ispisao historiju Rudara u jednom periodu, uporedio je situaciju u njegovo vrijeme i vrijeme danas.
Sa ovim danas ja mogu porediti samo uslove treniranja, samo to nam je isto, ostalo ništa nije. Klasičan primjer, da bi radio nešto u životu ti treba da voliš taj posao. Oni idu na trening kao da idu na posao a ideš na posao kojeg ne voliš raditi… jednostavno ne voliš to. Danas se svelo na to da obučeš trenerku Rudara prošetaš se kroz Kakanj da vide da ti igraš za Rudar i to je to. Inače ih ne bi prepoznali… prije se znalo ko je ko jer smo mi iskreno dolazili na trening. Primjer, ja sam u Kujavču živio kod Termoelektrane Kakanj i poslije rata nije bilo autobusa, automobila, ja sam pješe dolazio na trening – to je 7,5 kilometara. I pješe se moraš vratiti, naravno, ili ako ti neko stane usput na dva tri sata između kad auto prođe srećom. Sad je sve: “Tata hajde me odvuci na trening. Tata hajde sveži mi pertlu, tata de mi ovo, tata de mi ono..”. Tako da imaš da je tata najveći krivac toga. Teško, teško… ona vremena se ne mogu porediti sa ovim nikada. Bio sam nekakav reprezentativac 1997. a znate li kolika je moja bila plata tad? Plate u Rudaru su tad bile 100 KM, i ja dođem na razgovor i kaže meni Elvedin Bjelopoljak, dobar čovjek moram to da naglasim, pošto si ti reprezentativac ti ćeš imati 120 KM. Ali se boriš, treniraš, radiš i onda dođe poziv iz Sarajeva, pa onda dođe poziv iz Ajdovštine pa iz Austrije ali sve to dođe sa tvojim nekakvim radom. Moraš igrati, moraš trenirati da bi živio od toga. Ljudi pogledajte vi danas šta se dešava, dobiješ posao i imaš platu i radiš, dobije jednu platu, a danas malo ko radi, i dođe na trening na kojem ne treniraš i ne igraš i primaš platu i za to i ti si dva puta neplaćen i dva puta platu primaš.
Zahirović nije štedio riječi ni za navijače.
Klub kad voliš ne možeš ga jednu utakmicu voljeti a drugu ne voljeti. Ne možeš svom igraču doći na utakmicu i svom igraču psovati. Ti nisi došao da navijaš za jednog igrača nego za svoj klub, za taj grb. Evo primjer utakmice jedne iz budućnosti, igra Rudar protiv Liješeve i kaže: “Šta ću ja na toj utakmici?”. Ali ja ne idem na utakmicu zbog Liješeve, idem zbog Rudara ja to tako gledam. Evo ovu sezonu, pa čak i ja kad sam igrao, nekad se dešavalo da nema publike na stadionu i onda dođe Sarajevo, dođe Željo i napuni se stadion. Sad ti meni reci zbog koga vi dolazite na tu utakmicu, zbog Želje ili Rudara?
Prošlu polusezonu, vraćamo se godinu dana, Bećo je bio i rezultati su bili nikakvi – ništa! Niko nije ni dolazio, nikoga nije interesovalo i odjednom dođeš u situaciju da se ljudi bude ali kasno. Odjednom dođeš u takvu situaciju da zadnjih deset utakmica odprilike mi nešto počnemo pisati nedamo Rudar daj da ga spasimo, ljudi kasno je! To je isto da spašavaš mrtvog čovjeka koji je u bolnici leži i čeka da ga skine sa aparata. On je jednom nogom mrtav a ti skačeš oko njega i pokušavaš da ustane. Ne može!
Utakmicu u gostima kad pobijedite ta utakmica je kod navijača obavezno kupljena, utakmicu koju kući ti izgubiš obavezno je prodata. Tako da ti ne znaš više s kakvom emocijom izlaziš na stadion, sad je i tim igračima teško.
Kaže da mu je jedan od najdražih golova na Grbavici protiv Željezničara, a da ima šansu da bude na čelu Rudara ovo je ono što bi prvo uradio:
Trenutno u Rudaru je situacija takva da moraš da čistiš svlačionicu. Prvo se mora očistiti svlačionica pa ekonom, pa čovjek koji radi na stadionu pa se mora očistiti jedan dio uprave… ustvari i nema je tako da to ne treba. Treba staviti sportskog direktora i završiti priču. Da bi ti nešto uspjelo moraš biti iskren, moraš krenuti iz srca, mora biti plan.
Davne 1997. godine Ševal je upisao nastup za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Reprezentacija, kao i Rudar, imala je loš period i neki će reći smjenu generacija.
Sad reprezentaciju, na radost navijača, vodi Sergej Barbarez sa ekipom oko sebe koju je sam birao te po njegovim uslovima. Zahirović također vjeruje u Barbareza i njegove sposobnosti te da će uspjeti posložiti stvari.
Došlo je vjerovatno vrijeme da se fudbal vrati fudbalerima, sportskim radnicima. Tako bi trebalo u svemu kao i Rudaru. Ako taj neki političar kaže ti si danas predsjednik Rudara e to ti je isto došlo i do reprezentacije i nije nijedan bio sportski radnik. Sve koji su bili nisu bili iskreni, istinski sportski radnik sve nešto preko politike, glasova, preko tog nekakvog ključa treba li biti srbin, hrvat ili musliman. Koga briga! Ako ti dobro radiš taj posao, pusti to. Drago mi je što je Sergej dobio tu šansu i ja sam bio za to, jedva sam čekao. Javnost u BiH, kako u Kaknju tako i cijeloj državi – velike su nam oči. Imamo velike apetite, mi bi to sad da mi imamo to, bićemo mi evropski prvaci… Barba će to srediti u reprezentaciji kako treba ja mu želim sve najbolje. Prvu utakmicu protiv Engleske sam gledao i mogu vam reći da sam zadovoljan. Odavno nisam vidio reprezentaciju da igra u oba smjera, da utakmica ima ritam, da nema hodanja, da nema pet dodira. Danas ako ne znaš primiti loptu stignu te i uzimaju ti i nisi za tog posla. Sergej je tu vjerovatno došao s nekim ciljem, kao što sam govorio za Rudar, da neki vremenski period 4-5 ili 10 godina kako bi išao prema tom cilju. Drago mi je, ima mnogo momaka koji igraju i debitanti , vidi se da ima dosta tih igrača koji su rođeni van BiH i da treba da se obrati pažnja na njih.
Pokušao je poslati poruku vezano za susret u nedjelju, ali u njegovom glasu se osjetila težina zbog onog što izgovara.
Želio bi da to bude istinski fudbalski dan, da to budu dvije naše ekipe. Dvije ekipe iz Kaknja…. Ne mogu da zamislim da su se dva kluba iz Kaknja našla u toj situaciji… Ne znam….
Na kraju razgovora je pozdravio sve koji istinski vole Rudar a posebno, kako je kazao, njegove Gusare.
(E.Fejzović / Foto: Mirsad King Mujagić)
