Ramiz i Munira Busnov iz Šaševaca, sela sa vrha Romanije, proslavili su zlatni pir i napunili 50 godina braka.
Nije uvijek bilo lako, ali uspjela je Munira izdržati nalete vremena, poroka i tadašnjeg načina života i dostojanstveno očuvati brak i ostati uz svoju djecu do današnjeg dana.
Bila su to vremena kojih se oboje i danas sjećaju.
– Bio sam pravi lola. Prvi autobus u Šaševce je došao tada kada sam se ja ženio. Tada je bilo veliko slavlje.
Munira dodaje da su ašikovali samo jednu noć prije vjenčanja, mada ga je ona viđala i prije.
– A sviđao mi se Boga mi. Imao je on curu u Babinama negjde, i šta je on sa njom uradio, nemam pojma. Došao mu brat iz Njemačke i veli, hajmo Muniri. I kad su došli, rekao je da hoće mene da ženi. Ja rekla da mi ne da brat.
Otišli su po brata, priča Munira, a on je rekao da joj za Ramiza ne brani da se uda, vrata su joj otvorena.
Što Ramiz kaže, to vrijedi, i od prvog dana, pa sve do danas je tako u njihovom braku. Ako njemu nešto ne ide u prilog, neće tako biti.
Znao je da to što pije nije najbolje, ali takav je tada bio stil života.
Prisjeća se Munira da je svašta predeverala.
– Oturi se na alkohol. Došao je sav prljav i poderan, a ja pred njega stavim kafu i jelo. On uze sve ono i baci niz bašću. Šta ću, ja šutim, ne vrijedi mi se svađati sa pijanim. Nego ja u kuću i plači sa djecom. Ja njega pitam dokle ćemo ovako, pričam, suze teku. On mene pita “Jesi li se ispričala?”, reko “Jesam”, on kaže “Nema ništa od toga što ti pričaš”. Tad sam shvatila da je njegova posljednja i gotova stvar.
Ne krije svoje ponašanje ni Ramiz. Kaže da je većina seoskih poslova bila na Muniri. On je nastojao da sredi i pokosi i donese u kuću. Ali je ona sa djecom i kupila sjeno i sve drugo radila.
– Jedne prilike moja baba kaže meni “Moj Ramize, bolje idi tražit žena nego što piješ.” Šta ću ja tražiti žene, da me njen čovjek ubije. Volim popit i šutit, a žene nek idu svojim putem.
