Prije 837 godina nastao je dokument koji je kroz stoljeća ostao jedan od najvažnijih simbola bosanske srednjovjekovne državnosti. Riječ je o Povelji Kulina bana, ispravi iz 1189. godine koja se smatra najstarijim sačuvanim bosanskim državnim dokumentom i jednim od najstarijih dokumenata južnoslavenskih naroda.
Povelja je nastala u vrijeme vladavine Kulina bana, a njen sadržaj govori o odnosima Bosne i Dubrovačke Republike, trgovini, slobodi kretanja i sigurnosti dubrovačkih trgovaca na području Bosne.
Dokument koji svjedoči o uređenoj srednjovjekovnoj Bosni
Značaj Povelje nije samo u njenoj starosti. Njena vrijednost ogleda se i u činjenici da pokazuje kako je Bosna krajem 12. stoljeća imala organizovanu vlast i vladara koji je zaključivao sporazume sa susjednim državama.
Kulin ban Dubrovčanima garantuje slobodu kretanja i trgovanja, kao i sigurnost tokom boravka u Bosni. Upravo zbog toga Povelja predstavlja važan historijski zapis o političkim i ekonomskim odnosima tog vremena.
Dokument je napisan bosanskim narodnim jezikom i bosančicom, dok je dio teksta zabilježen i na latinskom jeziku. Njegov sadržaj pruža dragocjen uvid u položaj Bosne u tadašnjim evropskim političkim i trgovačkim odnosima.
Tri primjerka, jedan izvan Bosne
Povelja je sačuvana u tri poznata primjerka. Dva se i danas čuvaju u Dubrovniku, dok je treći tokom 19. stoljeća odnesen izvan prostora Bosne i Hercegovine.
Taj primjerak danas se nalazi u Ruskoj akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu. Upravo za njega vezuje se posebna pažnja historičara, jer se među poznatim primjercima često smatra mogućim originalom.
Bosna i Hercegovina je ranije tražila njegovo vraćanje, ali je ruska strana takav zahtjev odbila. Kao obrazloženje navodi se historijski značaj dokumenta za slavensku prošlost i rusku kulturnu baštinu.
„Rodni list“ bosanske državnosti
Povelja Kulina bana često se opisuje kao svojevrsni „rodni list“ bosanske državnosti. Iako postoje historijski izvori koji govore o Bosni i prije 12. stoljeća, ovaj dokument predstavlja jedan od najjasnijih sačuvanih dokaza o postojanju organizovane bosanske vlasti i njenim odnosima sa stranom državom.
Njena vrijednost nadilazi okvir jednog srednjovjekovnog trgovinskog sporazuma. Povelja je danas važan dio kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine i dokument koji svjedoči o političkom identitetu i međunarodnim vezama srednjovjekovne Bosne.
Više od osam stoljeća nakon što je ispisana, Povelja Kulina bana ostaje jedan od najprepoznatljivijih dokumenata bosanske srednjovjekovne historije.
Kakanj i tragovi srednjovjekovne Bosne
Priča o srednjovjekovnoj Bosni posebno je značajna i za područje današnje općine Kakanj, koje se nalazi u srcu prostora na kojem su se razvijali važni politički, privredni i kulturni centri bosanske države.
Iako Povelja Kulina bana iz 1189. godine u svom sadržaju ne spominje Kakanj, širi historijski kontekst tog perioda povezuje područje današnjeg Kaknja sa srednjovjekovnim razvojem Bosne. Na prostoru općine nalazi se i važan lokalitet srednjovjekovnog grada Bobovca, jednog od najznačajnijih političkih i kraljevskih središta srednjovjekovne Bosne.
Bobovac je stoljećima nakon vremena Kulina bana imao posebno mjesto u historiji bosanske države. Bio je sjedište bosanskih kraljeva i jedno od ključnih mjesta političkog života srednjovjekovne Bosne. Zbog toga područje Kaknja danas predstavlja vrijedan prostor za razumijevanje kontinuiteta bosanske državnosti kroz različite periode srednjeg vijeka.
Povelja Kulina bana i lokaliteti poput Bobovca tako se mogu posmatrati kao dio šire historijske priče o razvoju i kontinuitetu bosanske države, od vremena bana Kulina pa sve do perioda bosanskih kraljeva.
(Kakanj-X)
