Zamislite ovo: stanete pored nekoga na ulici i zagalamite “Ovaj čovjek je najgori od svih ljudi!”. A onda, svi koji se nalaze na ulici krenu da govore: “Taj čovjek je najgori od svih ljudi!” Djeluje nezamislivo, zar ne?
A sada zamislite da to napišete u komentaru posta na društvenim mrežama? I krene val: share, like, quote retweet, komentar, reakcija. Taj scenarij možete da zamislite, jel da? Ali, jel to tako treba da bude?
Virtuelno društvo se ne razlikuje mnogo od onog stvarnog, izuzev što u ovom ‘opipljivom’ svijetu postoje pravila, zakoni i norme, pa biste za takvu galamu na ulici dobili možda kaznu za remećenje javnog reda i mira. Na internetu bi možda dobili lajkove ili u nekom slučaju prijavljen komentar, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).
“Ako hejtamo, uznemiravamo, činimo loše ljudima na internetu, vrlo dobro znamo da radimo lošu stvar. Samo što je ne radimo licem u lice”, kaže Lejla Omeragić Ćatić u novom podcastu Zaviri ispod površine u epizodi ‘Smirimo strasti na internetu’.
Njoj će se u ovoj epizodi pridružiti Ella Selak Bagarić, klinička psihologinja, stručnjakinja za medijsku pismenost Anida Sokol iz Mediacentra Sarajevo, Aleksandar Trifunović urednik Buka mazagina, Saša Petrović, inspektor Federalne uprave policije i stručnjak za cyber criminal, kao i mladi ljudi koji govore o online nasilju.
Koliko se različito ponašamo na internetu u odnosu na fizički svijet? I da li smo svjesni moći koju naše riječi imaju na društvenim mrežama?
To, pored ostalog, objašnjava u i klinička psihologinja iz zagrebačkog Centra za zdravlje mladih, Ella Selak Bagarić.
“Istraživanja pokazuju da je empatija i do šest puta manja onda kada nemamo kontakt licem u lice. Kada neko čita ili vidi neki sadržaj na društvenim mrežama o živoj osobi, ne aktivira se toliko empatija”.
STOJIMO LI U ŠPALIRU?
“Ima jedan srednjovjekovni momenat, znate ono kad svjetina stane u špalir pa pljuju i gađaju svim i svačim nesretnika ili nesretnicu. Jesmo li sigurni da ne stojimo u tom špaliru, slučajno, nekim lajkom, srcem, komentarom ili šerom? Površno, kao šetali, vidjeli, bez razmišljanja lajknuli, i otišli svojim poslom, medijski nepismeni. Zbog nečije, ničim izazvane patnje, nije kriv samo onaj prvi što je bacio kamen”, pita se Lejla.
Najgori primjeri online nasilja su pozivi na nasilje i prijetnje određenoj osobi ili grupama ljudi, uznemiravanje, a često se među mladima dešava ismijavanje fotografija i videa. A, ismijavanje onda dovodi do toga da osoba osjeća tjeskobu, pritisak, nesigurnost pojašnjava Anida Sokol, stručnjakinja za medijsku pismenost, istraživačica i projektna koordinatorica u Mediacentru Sarajevo.
Jedan od alata sa kojim možemo da se borimo protiv online nasilja, uznemiravanja na internetu jeste medijska pismenost i osnaživanje. Jer kako navodi Sokol, dovoljno je da nešto podijelimo na internetu, pa da i sami doprinesemo nečijem uznemiravanju, a da toga nismo ni svjesni.
“Medijska pismenost obuhvata zaista ogroman set različitih vještina, pa i vještinu kako da komuniciramo u online prostoru,”pojašnjava Anida Sokol.
A KO JE TUŽENI?
Opravdanja za online nasilje nema, no šta uraditi kada vas neko zlostavlja u tom prostoru? Koji su uopšte koraci koje treba poduzeti kada nas neko teroriše, zlostavlja, uznemirava u online prostoru?
“Na žalost građani nisu zaštićeni u dijelu klevete posredstvom interneta je je to u domenu građanske parnice. I u građanskoj parnici sud veoma teško može utvrditi jer zna ko je tužitelj ali ne zna ko je tuženi,” kaže u ZIP-u Saša Petrović, inspektorom Federalne uprave policije, i stručnjak za cyber criminal.
‘MRŽNJA NE DONOSI DOBRO’
Jesmo li svjesni da u online prostoru, posebno na društvenim mrežama, imamo moć medija i čemu to vodi ukoliko nismo dovoljno odgovorni? Zašto je važno razvijati medijsku i emocionalnu pismenost, kako to da je empatija toliko manja u online komunikaciji nego uživo – to su samo neka od pitanja na koja Lejla pokušava naći odgovore u Zaviri ispod površine podcastu.
“Ne postoji mržnja ni na kojoj platformi života, bila ona virtuelna ili stvarna, koja je nekome donijela dobro. Ona je pošast”, kaže Lejla.
Godinu i po dana je prošlo od Bukine kampanje “Hejt Sloveni, još ste živi” koja je odjeknula u cijeloj regiji, i još odjekuje, a koja je prikaz kako bi izgledalo da u svakodnevnom životu komuniciramo kao na društvenim mrežama.
“Uvijek gledajte da li bi vi voljeli da vama to neko radi i kako biste se vi subjekt te sprdnje. I uvijek ćete u tom odgovoru dobiti, prije nego što takvo nešto uradite, da li je to uredu ili nije. Uvijek”, kaže Aleksandar Trifunović, urednik i novinar Buka magazina.
