Faruk Mešić progovorio je o drami koju proživljava njegova prijateljica, izložena prijetnjama i ucjenama muškarca koji želi biti s njom, dok ona tu vezu odbija.
Da javno o svemu progovori ponukala ga je tragedija mlade Tuzlanke Adise Atiković
Nakon što se na svom Facebook profilu oglasila Amra Klico, kćerka ubijene Jasmine Klico iz Vogošće, te iznijela šokantne detalje drame koja je prethodila krvavom činu Elvira Hajdarevića, još jedna ispovijest na Facebooku skrenula je pažnmju javnosti.
Faruk Mešić progovorio je o drami koju proživljava njegova prijateljica, izložena prijetnjama i ucjenama muškarca koji želi biti s njom, dok ona tu vezu odbija. Da javno o svemu progovori ponukala ga je tragedija mlade Tuzlanke Adise Atiković, u strahu da se priča ne ponovi.
Ovim putem on apeluje na policijske organe da ne zatvaraju oči i da spriječe novu, potencijalna smrt mlade i nedužne djevojke.
Jer, nije tačno da policije “ne može djelovati dok se djelo ne desi”. Postoji Član 183. stav 1. i 2. Kaznenog zakona FBiH, zašto se ne primjenjuje?!
Njegovu Facebook objavu prenosimo u cjelosti:
- Razmišlj'o sam da li da objavim status ili da prešutim, te sam se odlučio za ovo prvo. Napominjem i to da u prijateljima imam veliki broj kolegica, kolega pravnika, ali i veliki broj kolegica i kolega koji su u dodiru sa pravom i pravnim sistemom. Isključivo sam se odlučio da napišem ovaj status iz razloga što nam je svima prije nekoliko dana saopštena vijest o pronalasku mlade djevojke na lokalitetu Ilinčice. Ta djevojka bila je moja kolegica, bila je studentica, i za sad je nepoznat motiv njenog postupanja. Ta djevojka bila mi je draga, uvijek nasmijana i sa osmijehom na licu me je uvijek pozdravljala. Tu djevojku, Adisu, kao i veliku većinu ostalih mojih kolegica i kolega, jako sam uvažavao, te mi je iskreno žao to što se desilo.
Stoga, radi prevencije, iako MOŽDA nema nikakve veze sa prethodno pomenutim slučajem, navodim sljedeće:
Prije dva dana mnogi od vas su me vidjeli ispred MUP-a TK kako stojim, neki su me sa osmijehom i ležernošću, onako slobodno, pozdravili, neki su to odradili mimikom, a neki su samo pogledali i prošli, shvatit ću kao da su se uplašili.
Naime, radilo se o sljedećem:
Prijateljica me je nazvala, jecajući mi saopštila za mene potresne informacije, govoreći kako su joj upućene prijetnje od osobe koja želi nazor biti njen momak, iako na to ista ne pristaje. Upućene su razne ogavne prijatnje, poput prijetnje za život i tijelo, pokazujući vatreno oružje pa sve do meni najogavnije, najružnije, najljigavije prijetnje, koja se ticala današnjeg tzv. cyber kriminala, odnosno pravljenja lažnog profila sa kojeg bi se “dotični gospodin” oglašavao.
U suzama, pitala me je šta da radi. Odgovorio sam da ću doći po nju, te da ćemo odraditi sve što je potrebno.
Uputili smo se prema nadležnim institucijama, saopštili i prijavili navedeno, te dobili odgovor: “Ali nemamo ništa konkretno, nemamo dokaza”. Napominjem da je djevojka posjedovala indicije (na indicijama se ne može osuditi lice bez dokaza) koje su upućivale kako doći do dokaza.
Nadležnom službeniku nisam se predstavljao ko sam i šta sam, već sam saopštio, došlo je do ugrožavanja sigurnosti života i tijela. Isti me nije čuo, pa sam ponovio – izvinjavam se, došlo je do ugrožavanja sigurnosti života i tijela, te sam shvatio onda da me isti ignoriše.
Njegov kolega mi je odgovorio da riječ protiv riječi nema nikakvu dokaznu snagu, što mi je jasno i što znam, ali sam pokušavao sve vrijeme objasniti da se dokazima koje djevojka ima, određena prepiska na kojoj se jasno navodi namjera koja se željela postići iskazanim prijetnjama, izaziva ugrožavanje sigurnosti.
Dobio sam odgovor, NE MOŽEMO NIŠTA DOK SE DJELO NE POČINI.
Pocrvenio sam, bio sam ljut, i sad sam ljut poslije toliko vremena, razmišljam sve vrijeme o tom.
Ponovno sam odreagovao i pokušao oboriti njegovu konstataciju da ne mogu ništa dok se djelo ne počini, na način da sam rek'o: “Krivično djelo ugrožavanje sigurnosti navodi buduću radnju, ko ugrozi sigurnost DA ĆE (ponavljam DA ĆE, znaći budućnost, DA ĆE, DA ĆE) PRIJETNJOM napasti na život i tijelo…”
Nisu me čuli.
Da ne dužim dalje, drugarica govori, hodam gradom i okrećem se u strahu gledajući da neće naići, dolazi mi pred kuću… Ja se nadovezujem govoreći sačinite zapisnik uputite, tužilaštvu na dalju proceduru i vaš posao završite, a tužilac neka odredi šta i kako će.
Po Zakonu o krivičnom postupku oštećeni ne mora biti obaviješten o daljnjim procedurama, jer je tužilac taj koji odrađuje posao u njegovo ime (lat. dominus litis), a ja ću ponoviti to “famozno” DA ĆE.
Čuvajte se s kim pijete kafu, s kim se dopisujete i ko je u vašem okruženju, muška stoka je opasna. Čast izuzecima.
A čim dođe do prijetnje pokušajte se sjetiti 183. broja i tog DA ĆE.
Član 183. stav 1. i 2. KZ-a FBiH glasi:
- Ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom DA ĆE napasti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje građana, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.
- Ko prikradanjem, učestalim PRAĆENJEM ili UZNEMIRAVANJEM na drugi način ugrožava sigurnost bračnog partnera, osobe s kojom živi u izvanbračnoj zajednici, roditelja svog djeteta ili druge osobe s kojom održava ili je održavao BLISKE VEZE, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine – napisao je Mešić u svom FB postu.
