Suprotno popularnom vjerovanju, briljantniji ljudi su često tihi, pažljivi i skromni.
Umjesto da pokazuju aroganciju u vezi sa svojom inteligencijom, oni su svjesni koliko svi mi ostali, zapravo, malo znamo.
Briljantni ljudi imaju određene navike po kojima se odvajaju od „običnih“ ljudi.
NE GOVORE O SVOJOJ INTELIGENCIJI
Tako je – najbriljantniji ljudi se često ne hvale koliko su pametni. Ovi pojedinci imaju mnogo važnije stvari na umu i ne moraju se oslanjati na tuđu potvrdu.
Umjesto toga, oni uče nove stvari.
UČE PUTEM IMITACIJE
Briljantni ljudi uče posmatrajući druge i otkrivajući šta najbolje funkcioniše.
Sa analitičkim umom i jakim vještinama pažnje, oni proučavaju različite metode koje su razvili drugi i oponašaju ove prakse za svoje najkorisnije rezultate.
POKUŠAVAJU DA SAMI SVE SHVATE
Većinu vremena, briljantne umove privlače izazovi i rješavanje problema. Oni više vole da sami shvate stvari prije nego što traže pomoć od drugih.
To je zato što, kroz proces istraživanja, razmišljanja i guranja kroz frustraciju, pojedinci grade istrajnost, samopouzdanje i vještine kritičkog mišljenja koje im mogu pomoći u budućim situacijama.
UVIJEK ŽEDNI NOVOG ZNANJA
Aristotel, jedan od najuticajnijih filozofa, napisao je: „Što više znaš, više shvataš da ne znaš“. Najbriljantniji ljudi uvijek teže da prošire svoj umije, znaju da uvijek ima šta novo da se nauči.
NE HVALE SE ONIM ŠTO ZNAJU
Briljantnost nije u korelaciji sa arogancijom. Većinu vremena, ovi pojedinci svoje znanje drže za sebe i vagaju kada je njihova perspektiva poželjna, ali nikada to neće preći u hvalisanje.
Ovi pojedinci ne misle da znaju sve. U stvari, uprkos svojoj briljantnosti, često vjeruju da ne znaju dovoljno. Kao što je Sokrat, još jedan poznati filozof, sam rekao: „Sve što znam je da ništa ne znam.
POSTAVLJAJU MNOGO PITANJA
Sa urođenim osjećajem radoznalosti, briljantni umovi često imaju bezbrojna pitanja. Zapravo, najbriljantniji mislioci nisu oni koji nose sve odgovore, već sva pitanja. To je zato što su ovi ljudi svjesni svojih ograničenja i ne plaše se da uče od drugih.
Postavljanjem pitanja koja izazivaju razmišljanje, ovi pojedinci podstiču diskusiju i istražuju teme iz dublje perspektive.
NE BAVE SE POSTUPCIMA DRUGIH
Zbog svoje visoke emocionalne inteligencije, briljantni mislioci su previše zauzeti istraživanjem svojih inovativnih poduhvata da bi ih ometali postupci i ponašanja drugih.
To je zato što svoju nepodijeljenu pažnju posvećuju svom poslu i učenju, i nemaju vremena ni energije da dopuštaju da se pomjeraju prema onome što drugi govore ili rade.
RAZMIŠLJAJU PRIJE NEGO ŠTO RADE
Oprezni i promišljeni mislioci, zaista briljantni ljudi temeljno razmatraju probleme prije nego što nešto preduzmu njihovo rješavanje. To je zato što žele da osiguraju da u potpunosti razumiju elemente situacije kako bi mogli da donesu jasnu i savjesnu odluku.
NE PLAŠE SE NEUSPJEH
Posljednja stvar čega se briljantni ljudi plaše je neuspjeh. To je zato što razumiju da je neuspjeh dio života i da postoji bezbroj lekcija koje se mogu naučiti iz neuspjeha. Najkorisnija stvar koju možete da uradite kada doživite neuspjeh je da izvučete lekciju iz tog iskustva i iskoristite je da se pokrenete ka svojim novim ciljevima
NE KORISTE VELIKE RIJEČI
Samo oni koji sumnjaju u sebe imaju naročit nastup da bi izgledali pametni. Zaista briljantni ljudi ne osjećaju potrebu da nekome dokazuju svoju vrijednost. Oni znaju ko su i gdje stoje, a svoju želju za traženjem znanja da koriste kao putokaz za život.
Uobičajena pretpostavka povezana sa briljantnošću je da imate ekspanzivan riječnik. Iako je ovo možda tačno, briljantni ljudi ne pokušavaju da trljaju svoju inteligenciju u lica drugih koristeći pretjerane reči da opisuju stvari. Umesto toga, njihov cilj je da koriste najjednostavnije i najtačnije termine da objasne informacije na sažet način koji drugi mogu lako da razumiju.
