Uskoro će četiri godine od dana koji je promijenio živote stanovnika lijepog sela Monteviasca na sjeveru Italije, u Lombardiji.
Tada je, Silvano Delea, zadužen za rad žičare koja je povezivala selo sa “civilizacijom”, izgubio život. Od tada se čeka rješenje vlasti koje još uvijek nije stiglo u mirno alpsko mjesto gdje nešto manje od deset ljudi živi odsječeno od ostatka svijeta.
Na prvi pogled, Monteviasco izgleda kao jedno od hiljadu sela razbacanih po Alpima. No pogledate li malo bolje na kartu, vidjećete kako nalikuje ostrvu usred šume. Do Monteviasca ne vodi ni ulica, a ni željeznička pruga. Stanovnicima je na raspolaganju tek vijugava staza od 1442 kamene stepenice koja se spušta sa planine. Iako je u pedesetim godinama prošlog vijeka u selu živjelo 450 ljudi, danas se preostali stanovnici mogu nabrojiti na prste ruku.
U prošlosti su mještani život bez ulice smatrali normalnim, pješačili su magarećom stazom u obližnja sela, na posao, u školu ili prodavnicu. Tek je 1988. godine izgrađena žičara kojom su stanovnici i turisti mogli doći do sela za nekoliko minuta, umjesto za sat hoda, prenosi CdM.me.
Kako danas u Monteviascu nema prodavnica, policija snabdijeva ljude osnovnim namirnicama. Tri puta sedmično, mala grupa policajaca hoda natovarena ruksacima u kojima su hrana, ljekovi i pošta.
Jedini restoran u selu “II Vecchio Circolo” i dalje radi, ali u njega dolaze posjetioci kojima nije problem da hodaju oko jedan sat da bi uživali u domaćim jelima od lokalnih sastojaka. Kad bi se vratila žičara, sigurno bi bilo i više gostiju, ali važnije od svega, Monteviasco bi prestao da bude izolovan od svijeta.