Dosad se vjerovalo kako Zemlja ima četiri glavna sloja: koru, plašt, vanjsku i unutarnju jezgru. Naše znanje o tome što se nalazi ispod Zemljine kore izvedeno je uglavnom na temelju onoga što su vulkani izbacili na površinu i što smo doznali bilježenjem i praćenjem seizmičkih valova.
Temeljem tih neizravnih opažanja znanstvenici su izračunali kako užareno vruća unutarnja jezgra, s temperaturama koje prelaze 5000 Celzijevih stupnjeva, čini samo jedan posto ukupnog volumena Zemlje.
Ali, prije nekoliko godina otkriveni su dokazi u prilog teoriji kako Zemljina unutarnja jezgra zapravo ima dva različita sloja. Za to su upotrijebili algoritam koji je pretražio i spojio hiljade modela unutarnje jezgre s promatranim podacima o tome koliko dugo seizmičkim valovima treba da putuju kroz Zemlju, koje je tokom mnogih desetljeća prikupio Međunarodni seizmološki centar.
Što su pronašli? Tim je pregledao pojedine modele anizotropije unutarnje jezgre (kako razlike u sastavu njenog materijala mijenjaju svojstva seizmičkih valova). Otkrili su kako su neki vjerojatniji od drugih.
Dok neki modeli sugeriraju da materijal unutarnje jezgre kanalizira seizmičke valove brže paralelno s ekvatorom, drugi pokazuju da mješavina materijala omogućuje brže valove koji su paralelniji s rotacijskom osi Zemlje.
Sporan je tačan stupanj razlike pod određenim kutovima. Istraživanje nije pokazalo puno varijacija s dubinom u unutarnjoj jezgri, ali je otkrila da postoji promjena u sporom smjeru do kuta od 54 stupnja, s bržim smjerom valova koji idu paralelno s osi. To ukazuje na mogućnost dva odvojena događaja hlađenja u povijesti Zemlje, piše Science Alert.
