Sezona kupanja još zvanično nije počela, ali je lijepo vreme već izmamilo kupače.
Ono što svi ističu kao upozorenje, to je da se nikako ne treba kupati tamo gdje nema spasilaca. Pa i tada treba biti oprezan, neke stvari ne raditi i voditi računa shodno svojim godinama i zdravstvenom stanju.
– Jezera nose svoje opasnosti. Na samoj površini vode blizu obale temperatura je prijatnih 24-25 stepeni i kupača povuče da otpliva dalje. U nekom trenutku plivač se odmori i spusti noge, a tu je već hladnija voda koje može da izazove blokadu srca zbog sužavanja krvnih sudova. Važno je znati da voda 30 puta brže smanjuje temperaturu ljudskog tijela nego zrak – rekao je profesionalni ronilac i instruktor plivanja Nenad Stojković.
Dosta ljudi voli da se rashlade tako što uskoče u vodu, ali to je najgora stvar koju mogu da urade.
– Nikako ne ulaziti vruć u vodu. Mladi znaju da na kupalište dođu biciklom ili poslije neke aktivnosti, a onda uskoče u vodu. A temperaturna razlika od 10 stepeni dovoljna je da izazove nevolje. Najbolje je najprije neko vrijeme provesti u hladovini, a potom se lagano pokvasiti po nogama, rukama, grudima, u predjelu oko srca, po vratu. Zatim sačekati par minuta i tek onda ući u vodu. To rješava 99,9 posto problema koja mogu nastati pri ulasku – kaže Stojković.
Divlja kupališta su najopasnija
Za razliku od jezera, građani uglavnom izbjegavaju rijeke, jer znaju da su nebezbjedne zbog svoje brzine. Međutim, najveću opasnost prestavljaju divlja kupališta.
Ako im je već teško odoljeti, kako se ponašati na njima da ne bi došlo do neželjenih posljedica.
Nenad Stojković, profesionalni ronilac i instruktor plivanja, kaže da je osnovno načelo ponašanja na svim, pa i divljim kupalištima, adekvatna priprema za ulazak u vodu. Nikako se ne kupati pod dejstvom alkohola, kaže on, a neplivačima se ne preporučuje da ulaze u vodu dalje od pojasa.
Osnovno pravilo za divlja kupališta je da plivači početnici nikako ne dolaze sami i ne udaljavaju se od društva, jer i najmanja povreda, u trenucima kada nema ko da pomogne, može da dovede do fatalnog ishoda. Pravila ulaska važe za sve vode, a divlja kupališta imaju svoja posebna. Nepoznat teren, skakanje, hladna i mutna voda su opasnosti koje vrebaju.
– Nikako ne skakati u nepoznato prije nego što provjerite da li je dovoljno duboko, čak iako ste tu ranije skakali. Bujica je možda u međuvremenu navukla granje ili nešto drugo što zna da bude kobno. Mutna voda nije za kupanje, a svaka ispod 20 stepeni je rizična za one koji su navikli na tople bazene. Na divljim kupalištima ne treba plivati daleko od obale ako nisi fizički spreman, a to naročito važi za djecu koja žele da se istaknu u društvu. U hladnoj vodi ne treba plivati snažno i naglo – kaže profesionalni ronilac i instruktor plivanja.
Prskanje i guranje u vodu – ni pod razno, jer temperatura može da “presječe”, a javi se i strah koji, u situacijama kada nema spasioca, zna da dovede do tragedije.
Najveća opasnost je po najmlađe
– Nisu to više one generacije od prije 30-40 godina koje su rasle bez računara i koje su se svaki ljetni dan provodile na vodi, kupale, pecale, vozile čamce. Današnja djeca su otuđena o prirode i sporta, i najbolje se snalaze sa dva prsta kojima komanduju “mišem”. Ključ svega je edukacija mladih u prirodi,a sa njom i učenje plivanja sa kojima treba početi od predškolskog uzrasta. Mladi ne znaju šta im prijeti iz vode jer nema ko da ih uputi u to – ukazuje Nenad Stojković.
Djeca mlađa od šest godina ne bi smjela bukvalno ni sekund da budu u vodi bez nadzora odrasle osobe, jer je toliko malo vremena i potrebno da dođe do tragedije. Mehanizam davljenja kod djece je drugačiji, jer djeca od 5, 6 godina ili mlađa, nemaju odbrambeni mehanizam kao odrasli ljudi, piše Blic.
