Niko ne zna kako će i kada završiti rat u Ukrajini, ali je jasno da Rusija trenutno ne pobjeđuje. Prema zapadnim vladama i privatnim analitičarima, Moskva nije uspjela postići svoj početni cilj – munjeviti udar na Kijev kako bi srušila vladu. A uspjeh za njen plan B, smanjenu ofanzivu za potiskivanje ukrajinskih snaga natrag na istoku i jugoistoku zemlje, izgleda sve nerealniji.
Neke stvari koje su se na početku rata činile vrlo vjerovatnim, poput kolapsa ukrajinske države, sada se smatraju malo vjerovatnim. Ukrajina je u egzistencijalnoj borbi, rekao je načelnik britanskog štaba odbrane adm. Tony Radakin u govoru u Londonu u ponedjeljak, “i ona će preživjeti”.
U ovoj posljednjoj fazi rata tenkovske bitke zamjenjuju razmjene u kojima dominira artiljerija. Rusi poduzimaju ofanzive na nekim mjestima, uključujući i istočnu regiju Luganska. Konačno su svladali posljednji preostali ukrajinski džep otpora u južnom lučkom gradu Mariupolju. Drugdje Ukrajinci idu u protivnapad, ponajviše na sjeveru iza Harkova.
“Rat ulazi u dugotrajnu fazu”, rekao je ukrajinski ministar odbrane Oleksii Reznikov ministrima odbrane Evropske unije u utorak. Rekao je da postoje “mnoge naznake da se Rusija priprema za dugoročnu vojnu operaciju”, uključujući inženjerske i utvrđujuće radove na području Hersona i Zaporožja.
Ipak, prije ili kasnije, rat će završiti prekidom vatre ili primirjem. S obzirom na novu stvarnost na terenu, evo pet mogućih scenarija o smjeru kojim će se sukob razvijati, od kojih bi neki mogli biti posljedica drugih, piše Wall Street Journal.
Ruski kolaps
Visoko motivirane, dobro naoružane i taktički vješte ukrajinske snage iskoristile su slabosti ruske vojske. Rusi su se borili sa slabom logistikom i s koordinacijom različitih elemenata svoje kampanje. Patili su zbog loše opreme i obuke, a mjestimično i niskog morala. Među desecima hiljada procijenjenih ruskih žrtava, njihov je oficirski sastav ozbiljno oslabljen, prema zapadnim analizama.
Većina zapadnih analiza rata sugerira da moskovski plan B – koncentriranje snaga na istoku i jugoistoku i proširenje uporišta u regiji Donbasa – ide puno sporije nego što su se Rusi nadali. Prema nekima, očiti plan Moskve da opkoli ukrajinske snage izgleda neostvarivo. U međuvremenu, zapadni topovi M777 velikog dometa i drugo oružje također su krenuli u borbu. Pentagon kaže da već čine razliku.
Najbolje što neki analitičari mogu reći za dosadašnji vojni učinak Moskve je da se nije raspala. “Možete tvrditi da su Rusi prilično dobro držali svoju vojsku na okupu s obzirom na pritisak pod kojim su,” rekao je Lawrence Freedman, profesor emeritus ratnih studija na King's Collegeu u Londonu. Ali, dodaje, “vojske mogu biti krhke”.
Zapadni obavještajni dužnosnici primijetili su značajna borbena odbijanja ruskih vojnika. Također su rekli da su ruske jedinice koje su bile razbijene u bici za Kijev vraćene u bitku, često sa slabo uvježbanim regrutima. Britanske odbrambene obavještajne službe kažu da je upotreba pomoćnih snaga – poput boraca iz Čečenije – još više otežala Rusiji koordinaciju snaga.
“Mislim da je ovdje scenarij koji se možda malo podcjenjuje mogućnost pravog ruskog kolapsa”, rekao je Eliot Cohen iz dvostranačke istraživačke grupe Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu. To bi moglo uključivati široko rasprostranjena odbijanja ulaska u borbu, izostanke bez dopuštenja ili neuredna povlačenja.
Čak i ishodi manji od toga vjerovatno bi imali posljedice u Moskvi, rekao je Cohen. “Mislim da je na nekoj temeljnoj razini Putin već izgubljen”, rekao je. “Lično mi je teško zamisliti ga kako se održava na vlasti jako dugo vremena.”
Ukrajinski kolaps
Iako je velika šteta koju su Ukrajinci nanijeli ruskim snagama dobro dokumentirana, manje je dokaza o tome koliko su ukrajinske snage pretrpjele. Javno dostupne informacije sugeriraju da su žrtve i šteta na opremi bili značajni, ali zapadne procjene pokazuju da su gubici samo djelić gubitaka koje su pretrpjeli Rusi, za koje je Sjevernoatlantski savez procijenio da je do kraja marta ubijeno, ranjeno ili zarobljeno 40.000 vojnika.
Zauzimanje Mariupolja bila je dugo tražena pobjeda Rusije, nakon što su Ukrajinci koji su gotovo tri mjeseca bili pod opsadom čeličane, položili oružje. Rusko Ministarstvo odbrane saopštilo je u srijedu da se više od 950 ukrajinskih vojnika tamo predalo i postali su ratni zarobljenici. Moskovske snage također stavljaju Ukrajinu pod intenzivan pritisak oko Severodonjecka i Lymana u Donbasu, kažu analitičari.
Bez pouzdanih procjena žrtava i gubitaka opreme, analitičari moraju tražiti druge tragove za stanje ukrajinske vojske.
Jedna referentna vrijednost koju analitičari koriste je način na koji se bore. “Čini li se da se bore kompetentno i inteligentno i postoje li znakovi neuspjeha?” kaže Phillips O’Brien, profesor strateških studija na Univerzitetu St. Andrews u Škotskoj, koji je dodao da nije vidio te znakove. Učinkovitost ukrajinskih snaga također će biti pojačana zapadnjačkom opremom koja se ulijeva u zemlju.
Michael Clarke, bivši direktor Royal United Services Instituta, londonskog sigurnosnog trusta mozgova, rekao je da je zahtjev predsjednika Bidena Kongresu za 33 milijarde dolara dugoročne vojne pomoći signal da će on “učiniti sve što je potrebno kako bi osigurao da Ukrajina ne padne. To čini mnogo manje vjerovatnim da bi Ukrajinu mogli pobijediti.”
“Mislim da ukrajinski kolaps nije vjerovatan. Gotovo bih to isključio”, rekao je g. Freedman s King's Collegea u Londonu. “Imaju motivaciju i zamah.”
Zastoj
Ratovi se često razvijaju u zastoje koje se niti jedna strana ne usuđuje izgubiti. Zapadni dužnosnici upozorili su da bi sukob mogao potrajati iduću godinu ili i dalje.
“Rat je često ili može biti proces natjecateljskog kolapsa gdje pobjeda ide na stranu koja još uvijek stoji, iako oboje užasno pate. To se sigurno dogodilo 1918.”, rekao je Cohen govoreći o kraju Prvog svjetskog rata.
Zastoj je, rekao je, “zamisliv ako stvarno mislite da su Rusi dobro ukopani i uporni i da će moći generirati zamjene za prilično strašne gubitke koje su pretrpjeli”. Rekao je da to smatra neuvjerljivim. Rekao je da je vjerovatniji scenarij da Ukrajinci iskoriste svoju mobilnost i taktičku superiornost kako bi odabrali mjesta za napad i probijanje ruskih linija.
Nekoliko analitičara je izjavilo kako očekuju da će Ukrajinci, ako Ukrajina izdrži trenutnu rusku ofanzivu u Donbasu, intenzivirati protuofanzivu u sljedećih nekoliko sedmica, započinjući kritičnu fazu rata. G. Clarke je rekao da je ruska vojska premala za postizanje čak i ograničenih ciljeva u Ukrajini. Ključni dugoročniji rok za Moskvu je hoće li napori za regrutovanje uroditi plodom i može li se u njenu stalnu vojsku uvesti još 150.000 do 180.000 vojnika. S obzirom na potrebu za obukom, novi regruti ne bi stigli na bojište tek pred kraj godine. “Ako iduće godine Rusi mogu imati veće mobilizirane snage, onda ulazimo u zastoj u scenariju”, rekao je.
Ukrajinski napredak
Nakon što su preusmjerili svoje snage na istok i jugoistok, čini se da su Rusi požurili pokrenuti podjelu ofanzive, ponekad koristeći trupe koje su bile potisnute iz Kijeva, umjesto da čekaju svoje vrijeme i okupe velike snage.
“Čini se da će se ruski napredak relativno brzo ugasiti”, rekao je gospodin O’Brien. “U jednom će trenutku prestati ići naprijed, a pitanje je hoće li ih Ukrajinci moći gurnuti natrag?”
U ovoj fazi, zapadno oružje je iznimno važno, kažu analitičari. Visoki dužnosnik Pentagona rekao je u ponedjeljak da je Ukrajina izvijestila da se 74 od 90 topova M777 koje su SAD isporučile Ukrajini nalaze na prednjim položajima oko Harkova i drugdje.
Veliki domet ovih haubica omogućuje Ukrajincima da napadnu ruske snage bez da se stave u domet vatre. Ukrajina također dobija drugu zapadnu opremu, uključujući dronove Switchblade i Phoenix Ghost. “Kombinacija bespilotnih letjelica i artiljerije prilično je moćna”, rekao je g. Freedman.
Ako Ukrajinci ipak napreduju, sljedeće je pitanje gdje će stati. Minimalna meta za Ukrajinu bile bi linije kontrole na snazi 23. februara, dan prije ruske invazije. To bi Moskvi ostavilo kontrolu nad dvjema enklavama u Donbasu i Krimu, koje je anektirala 2014.
Analitičari kažu da bi, ako Ukrajinci budu uspješni, zaustavljanje predstavljalo politički izazov za ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog. Iskušenje bi bilo potisnuti Ruse dalje.
Napadne operacije su izazovnije od odbrambenih. Napredovanje kroz zone u kojima su Rusi već dugo ukorijenjeni, u Donbasu, a posebno na Krimu, koji je velika nagrada za ruskog predsjednika Vladimira Putina, bila bi ambiciozna za Ukrajinu. Pritisak izvana na gospodina Zelenskog, posebice Evropljana, da ograniči napredovanje vjerovatno bi rastao.
“U tački u kojoj su zapadni saveznici podijeljeni oko toga pokušavamo li pobijediti u ratu ili ga prekinuti… Ukrajincima je teže nastaviti putem kojim su krenuli”, rekao je Clarke.
Eskalacija
Mnogo zapadnih rasprava, posebno u Evropi prije rata, uključivalo je osiguravanje da se gospodin Putin skloni s rampe. Neki analitičari sada brinu hoće li ruskog lidera stjerati u kut kako ne bi napao i eskalirao sukob – na primjer uvođenjem taktičkog nuklearnog ili hemijskog oružja na bojno polje.
Zapadni analitičari kažu da je to moguće, ali malo vjerovatno. Čak i kada bi se koristile nuklearne bombe na bojnom polju, sukob ne bi automatski eskalirao u razmjenu interkontinentalnih balističkih projektila između Rusije i Zapada.
Upotreba nuklearnog oružja od strane Rusije razbila bi tabu protiv njegove upotrebe u ratu koji postoji od 1945. Takva bi bila reakcija, rekao je g. Cohen, da “pretpostavljam da bi Putin, ako bi zaista otišao tako daleko, otkrio da njegovi neposredni podređeni sporo izvršavaju zapovijedi.”
Korištenje takvog oružja izazvalo bi široku međunarodnu osudu i vjerovatno bi izazvalo odgovor na daljnju izolaciju ruske ekonomije, uključujući potencijalno uvođenje takozvanih sekundarnih sankcija koje bi bile usmjerene ne samo na ruske subjekte nego i na sve kompanije koje posluju u Rusiji.
Primarni faktor protiv korištenja takvog oružja, kažu analitičari, jest da ono ne bi pružilo nikakve prednosti u borbama – gdje su obje strane blizu jedna drugoj i gdje nema velikih koncentracija ukrajinskih snaga.
“Jedno nuklearno oružje na bojištu ne čini ništa za vas. Puno nuklearnog oružja na bojnom polju samo stvara mnogo posljedica i vjerovatno će uništiti neke od vaših vlastitih ljudi”, rekao je g. Freedman. Hemijsko oružje je teško usmjeriti i rizično je za vlastite trupe, što ga čini još neučinkovitijim.
Druga dva motiva za njihovu upotrebu, uključujući i dalje od bojišta, bila bi teroriziranje zemlje, u nastojanju da se utječe na donositelje odluka u Kijevu ili da se potaknu zapadne vlade da vrše pritisak na Ukrajinu da teži miru. Obje su avenije hipotetski vjerovatne, ali malo vjerovatne, kažu analitičari.
Svaka upotreba ovog oružja vjerovatno bi uvukla Zapad dublje u sukob. Nuklearni odgovor zapadnih sila ne bi bio vjerovatan, kažu analitičari, ali je vjerovatan konvencionalni vojni odgovor.
Sadašnje crvene linije koje sprečavaju zapadne snage u izvođenju zračnih operacija u Ukrajini vjerovatno bi nestale i postala bi mogućnost zabrane letova. G. Cohen je rekao da bi ruska crnomorska flota mogla postati potencijalna zapadna meta. S obzirom na borbe ruskih zračnih snaga protiv Ukrajine, racionalni akter u Moskvi želio bi izbjeći izravne sukobe s američkim i drugim zapadnim zračnim snagama.
To postavlja pitanje je li gospodin Putin racionalan akter. “Ako Putin želi učiniti nešto potpuno iracionalno, mogao bi, ali to ne znači da imamo racionalan način da ga zaustavimo”, rekao je g. Freedman.