Legendarni Ćiro ima 87 godina i trenutno se liječi od teške bolesti, a riječi koje je podijelio sa onima koji i ga dalje prate i poštuju, bile su prilično emotivne.
Čuveni fudbaler i trener je otkrio da trenutno čita knjigu “Znakovi pored puta” od Ive Andrića, poručio je i zašto mu se ona sviđa.
Naime, borim se sa trajnom mišlju da je moje vrijeme prošlo i da polako odlazim sa ovog svijeta. Moji prijatelji, igrači iz moje generacije, svi su oni odavno sahranjeni. Ja sam jedini živ. Život je kratak, kaže Andrić u ovoj velikoj knjizi, a kada se ovako osvrnem, na šta me ova knjiga stalno tjera, previše sam propatio.
“Kada sumiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i toliko zaplačem da nikad ne prestanem. Ništa me u životu nije obišlo! Imao sam dva raka, a sada se pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio toliko siromašan da sam gaće nosio na štapu, a kasnije u mladosti, kada sam već bio oženjen, supruga i ja nismo znali da li ćemo ručati ili ne. Moj život je bio obična kalvarija i sve sam to morao proći. Čak i ovaj trenerski posao, koji spolja može izgledati drugačije, nije ništa drugo do vrlo malo zadovoljstva, a mnogo razočarenja.”
“A, moja majka, koja je bila svetinja, i koja je toliko vjerovala da ću uspjeti u životu i da ću postati neko i nešto, nije dočekala da vidi kako sam, mukotrpnim radom, konačno nešto napravio od sebe. Umrla je u vrijeme moje najveće bijede i izuzetno mi je žao zbog toga jer znam kako roditelj, posebno plemenit kao što je bila moja majka, želi da mu dijete uspije. Rekla mi je da se brinem o svojim sestrama iako sam bio najmlađi, toliko je bila uvjerena u moj uspjeh, a ja sam to zaista uradio. Tješi me što je to vidjela odozgo, ali da budem iskren, mala je utjeha.”
“Možda ova Andrićeva knjiga, samo mi je palo na pamet dok ovo pišem, nije preteška za plažu samo zbog velikog broja stranica, ali bi sadržaj mogao biti malo lakši za ove tople dane, neke koje ne dovodi do takvih misli, ali svakako preporučujem da i dalje stoji. Možda ne mora da bude preporuka za ljeto, ali svakako za jesen – i to za život – emotivno je poručio Ćiro Blažević.