Iz godine u godinu svaka zima nije zima, mnogo više je proljeće. Čini se da ćemo kroz nekoliko decenija morati mijenjati određene rečenice u udžbenicima geografije kako bi opisali regije u kojim živimo.
Za ljubitelje proljeća ovo je idealna stvar, cijena toga je povećan broj određenih prirodnih nepogoda koje, ruku na srce, i nismo imali tako učestalo prije tri i više decenija. Kažu da su to klimatske promjene i da je normalno ovo očekivati, no, malo ko pita šta su te klimatske promjene? Ko to nešto mijenja, dira…?
Kad smo već kod proljetnih dana ne mogu a da ne podijelim upravo jedan dan u Kaknju. Vjerovatno ne postoji čovjek koji voli prirodu a da ne voli dan obasjan suncem u sinergiji sa danom lišenim poslovnim obavezama. Idealno za guštanje i neku kafu izvan zadimljenih boksova u kojima smo se gurali u ogromnim jaknama tokom nešto hladnijih dana. Uz naručenu običnu kafu očekujem i čašu vode, ali nisam je dobio. Kako sam bio zaokupljen ljepotom dana a konobaru se sigurno nije dalo vraćati u baštu, nisam ni tražio.
Nakon toga sredio sam privatne obaveze i u tome prođe dan a organizam traži hranu, odlučim tako i da posjetim jedan od ugostiteljskih objekata. Uz ono što sam naručio naglašavam da želim vodu, da bi konobar odgovorio: “Voda nam je mutna, mislim da vam nije dobro da pijete. Može li flaširana?”. Šok, nisam očekivao taj odgovor. U nekoliko sekundi dok se očekivao moj odgovor na pitanje o flaširanoj vodi pomislih da li je ovo opet neka fora da se što prije proda i više zaradi!? Odgovorim potvrdno, želim flaširanu vodu.
U jednoj sekundi brojne slike u mom mozgu bile su “na traci” poput mozaika koji je sklopljen. Od kako posjedujem automobil uvijek iskorištavam priliku da prilikom putavanja kroz prirodu koja obiluje izvorima pripremim kanistere, ili bar bocu ako imam kako bi napunio i pio izvorsku vodu – razlika je ogromna. U posljednjim odlascima na Ponijere ali i na posao sve više viđam redove na prirodnim izvorskim vodama. Čudio sam se i pitao šta ovi ljudi rade? Voda je prirodna bolja, uvijek je bila, ali nije uvijek bio red ovako dug!? Kroz šaputanje čuo sam više puta kako voda “iz česme” nije uredu i da više ne piju tu vodu. Zatim se sjetim aktivista koji su upozoravali na moguće zagađenje vode od strane konglomerata koji je zakoračio i u Bosnu i Hercegovinu.
Aktivistici tužba a stranica za komunikaciju sa građanima koju su aktivisti koristili ugašena je ili privremeno deaktivirana. Nije još uvijek poznato da li je stranac “pristinuo dugme” i ugasio ili su jednostavno vidjeli da su u borbi sami i da drugi čekaju kako bi im riješili problem. Isti je to stranac koji je mnogo prije “pritisnuo dugme” na svoj politički projekat pa su priče i prozivanja vlasti za vodu nestala jedno vrijeme, a zatim ponovo počeli s prozivanjem ali sablasnim tonom – ipak je izborna godina. Ko će znati, možda su se dosjetili da su baš oni sad vlast i drže ključnu polugu koja je mogla sve obustaviti, a nije. S druge strane, na kantonalnom nivou premijer je ushićeno najavio da se u Varešu dešava najveća poslijeratna investicija u modernom rudarstvu – šta god to značilo.
Trenutna situacija se najbolje može objasniti narodnom izrekom “Vuk sit, ovce na broju”. Neko se prodao, neko pao, nekoga je sve ovo koštalo dok na kraju manjina iz sjene profitira. A obični građani? Građani se redaju na prirodnim izvorima, koji su još ostali, praveći tako prizore kao one iz 1992. godine. Do kada i kako nije poznato, ali da smo podbacili itekako jesmo.
Kakogod, od sutra kafu i hranu u ugostiteljskim objektima naručujem “uz flaširanu” vodu.
(Kakanj-X.com)
