U američkom nacionalnom parku zloslutnog imena Dolina smrti nema mnogo tragova života, tome svjedoče i nazivi kao što su Pogrebna planina, Prolaz mrtvaca, Kanjon suhih kostiju… Međutim, na tom mjestu se nalazi neobična staza za trkanje.
Na ovoj stazi za trkanje glavnu ulogu ima misteriozno kotrljajuće kamenje, a zanimljivo je i da je trag neobično ravan i često mijenja smjer pod pravim uglom.
Kamenje je razmješteno po južnom dijelu isušenog jezera, a postoje bilješke i o kamenju udaljenom i stotinak metara od nekadašnje obale.
Prvi put je pokretno kamenje otkriveno 1915. godine, kasnije su geolozi James Akin McAlister i Alen Agnev izradili detaljne karte dna jezera i kretanja kamenja.
Godine 1948. objavili su prve konkretne izvještaje o “hodajućem kamenju”, ali nisu pričali o detaljima tragova njihova kretanja niti su predstavljali hipoteze o razlozima nastanka tragova.
Kamenje koje šeta može biti teško i po 100-200 kilograma, a put koji prevali može biti duži od 100 metara.
No, teško ćete ih uloviti u plovidbi jer je to vrlo rijedak fenomen koji se događa svakih nekoliko godina.
Međutim, stvorila se kontroverza o razlozima nastanka tragova i vodila se rasprava kreće li se uopšte to kamenje ili su to samo tragovi vjetra.
Naime, Dolina smrti zapravo je neka vrsta suhog jezera.
Za vrijeme kiše ona primi svoju mizernu količinu vode koja, premda ispari za vrijeme vrućina, iza sebe ostavi mulj. Kad se spusti temperatura, taj mulj postane sklizak gotovo kao led, a kada duva jak vjetar, kamenje se otkliže.
Stoga su naučnici kamerama pratili kamenje i stvorila se teorija da oko kamenja nastaje led koji djeluje kao svojevrsni splav.
Takve ledene plohe podignu kamenje i tako smanje trenje između tla i kamena. Snažni vjetrovi, koji u zimi dostignu brzine i do 140 kilometara na sat, lakše pomiču kamenje.
Međutim, prije nekoliko godina istraživači su prvi put zabilježili kretanje kamenja, pišu Nezavisne. U neko kamenje postavili su GPS i tako su mogli znati tačno kada i koliko se kreće.
Zaključili su da se kamenje kreće u situaciji kada se počne raspadati ledeni pokrov na tlu. Tada je dovoljno da duva blagi vjetar kako bi se kamenje kretalo.
I tako je nakon nekoliko decenija istraživanja i promatranja razriješen jedan od najneobičnijih prirodnih fenomena ikad otkrivenih.
