Zbog zdravstvene situacije, 43-godišnji Vanja završio je u bolnici. Svega nekoliko sati nakon što je zaprimljen osoblje bolnice pronašlo ga je na podu WC-a. Smokva koju je jeo zapela mu je u grlu i u tom trenutku mozak mu je ostao bez kisika te je tako završio u komi.
Idiličan život porodice Gudac u svega nekoliko sekundi srušio se poput kule od karata, objavljeno je u prilogu Nove TV.
“Prvih 15 dana njegovog stanja u toj komi je bilo prestrašno. Stalno su nam doktori govorili da neće preživjeti, ali nakon toga su pitali kada ćemo ga ga uzeti kući. Kao da je komad namještaja”, ispričala je njegova majka Vera Gudac.
Vanja najbolje reagira na muziku, na videe i zvukovne poruke.
“Svakodnevno odlazim do njega, puštam mu pjesme, pozdrave i želje za brzi oporavak koje dobijem od nepoznatih ljudi. Najveća mi je nagrada treptaj i stisak ruke. Institucije su od Vanje digle ruke, ja ne želim”, rekla je Tatjana Popović Naglić.
“Svaki video, svaka slika koje dobije – mislim da je to njemu duševna hrana, znači neki pokretač, neka nada u bolje sutra”, napomenuo je njegov bratić Vlado Naglić.
“Htjela bih zamoliti sve koji su pri volji, koji su čuli Vanjinu priču da nam, ako mogu, slobodno pošalju poruku. Može to biti čitanje priče, može to biti samo pozdrav. Vanja odlično reagira na to, a to je sve što mu mi sada možemo pružiti”, rekla je Popović Naglić.
Neurohirurginja o Vanjinom slučaju
Reporter Dnevnika Nove TV Domagoj Mikić je o Vanji razgovarao je s Marinom Raguž, neurohirurginjom Kliničke bolnice Dubrava koja je potvrdila da poruke zaista mogu stimulirati mozak ljudi u komi.
“Porodici se uvijek potiče da razgovara s bolesnicima, da im puštaju muziku i da na bilo koji način stimuliraju bolesnike jer ne možemo isključiti da to može potaknuti mozak”, objasnila je.
Dodala je da je u Hrvatskoj zabilježeno nekoliko slučajeva poput Vanjinog.
“Nažalost, u postoji nekoliko bizarnih slučajeva, a najbizarniji su se dogodili kod djece. Imali smo kandidata kojeg smo razmatrali za dubukomozgovnu stimulaciju – to je bilo dijete koje se ugušilo pikulom. Imamo pacijenta, isto se radi o djetetu, koje je puhalo balon i ugušilo se”, rekla je.
Eksperimentalnom studijom ona je, zajedno s drugim ljekarima, probudila oko 30 posto ispitanika koji su dosegli razinu svijest na kojoj mogu komunicirati.
“Da bi neko postao kandidat za metodu, potrebno je zadovoljiti neurofiziološke, neuroradiološke i kliničke kriterije. Odnosno, moramo testirati postoji li signal između mozga i periferije, kakvo je stanje bolesnika i radimo razne radiološke pretrage”, napomenula je.
Međutim, filmski scenariji u kojima se netko nakon 15 godina kome sam od sebe probudi se ne događaju, odnosno nema dovoljno podataka da bi tako nešto moglo biti naučno dokazano. “Mi smo probudili bolesnika koji se poboljšao nakon što je godinu dana bio u dubokoj komi”, rekla je.
Ljudi poput Vanje, pojasnila je, nalaze se na margini društva i oni zapravo nikome ne pripadaju.
“Oni nisu palijativni, nisu onkološki i nisu poslijeoperativni. Tako da zapravo ovaj problem nije adekvatno riješen. Bilo bi dobro osnovati jedan veliki neurorehabilitacijski centar koji će takvim pacijentima omogućiti adekvatnu skrb i u kojima će se moći provoditi eksperimentalne metode liječenja”, zaključila je Raguž.
