Vozućko ratište je bilo jedno od najtežih ratišta u periodu Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. Evo kako su to ratište opisali borci:
- juna 1992. godine bošnjački narod Vozuće je protjeran u okolne gradove. Veliki broj civila tada je ubijen. Oko Vozuće je tada postavljen strahovito veliki broj mina, pa je Vozuća važila za mjesto gdje je tokom agresije postavljeno najviše mina.
Istovremeno sa naoružavanjem i postavljanjem mina, izvršeno je ukopavanje po okolnim brdima.
Sve do 10. septembra 1995. godine okupirana Vozuća je bila strahovito utvrđenje koje je razdvajalo zeničku i tuzlansku regiju.
U periodu od 1992. do 1995. godine, na ovom području Armija R BiH je izvršila brojne oslobodilačke akcije koje su bile usmjerene na uništavanje i slabljenje veoma utvrđenih neprijateljskih položaja.
U odbrani i oslobađanju ovog područja poseban doprinos dali su: Općinski štab TO Kakanj, 309. brdska brigada Kakanj, 311. lahka brigada Kakanj, 329. brdska brigada Kakanj, 3. manevarski bataljon Kakanj i 3. bataljon Sedme muslimanske viteške oslobodilačke brigade Kakanj.
Nakon nekoliko prethodnih uspješnih oslobodilačkih akcija, Vozuća je potpuno oslobođena u velikoj akciji koja je počela 10. septembra 1995. godine.
Strpljivo i uporno pripremana je akcija u kojoj je trebalo kroz šumu, desetine minskih polja, preko brisanog prostora, uz strahovit uspon, stići do pravog lavirinta neprijateljskih tranšea, rovova i zemunica na samim vrhovima objekata koji su dominirali i sa kojih su oruđima pokrivani drugi objekti i ugrožavane naše snage.
- septembar 1995. godine, dan kada je oslobođena Vozuća, bio je veliki događaj za kakanjske i sve bosanskohercegovačke patriote.
Toga dana, združene snage Trećeg korpusa Armije R BiH među kojima je posebna uloga pripala kakanjskoj 329. brdskoj brigadi, Trećem manevarskom bataljonu Kakanj i Kakanjcima u Sedmoj muslimanskoj viteškoj oslobodilačkoj brigadi, oslobodile su ogroman vozućki prostor.
Operacija je počela 10. septembra u 6.00 sati. Poslije akcije će biti ustanovljeno da faktor iznenađenja nije imao nikakvu ulogu. Pronađen je dnevnik iz kojeg je vidljivo da je neprijatelj znao datum napada, samo nije znao satnicu. Očito znajući za napad, neprijatelj nije izvršio planiranu smjenu vojnika, nego je odbrambenu liniju udvostručio. Bez obzira na to, na samom početku akcije zabilježen je sjajan uspjeh.
Dok su iz centra veze slali šifrovanu poruku da je akcija počela, sa Paljenika je stigao kratak raport: PALJENIK OSLOBOĐEN.
Munjevitom brzinom osvajane su kote vozućkih vrleti.
Stižu vijesti jedna za drugom: „od Ljeskovca pa lijevo sve je naše“, na koti Gradić se vijori zastava sa ljiljanima, Treći manevarski bataljon silazi na cestu, zauzet je Voštar…
Svijetleća zelena raketa označava potpunu pobjedu na Stogu, pada i Čukara, naši borci trijumfalno mašu jedni drugima, neprijatelj se bezglavo i panično povlači, zastava sa ljiljanima ide dalje, sa osvojenih kota naši borci vide Lukavac i Tuzlu, gledaju oslobođenu Vozuću…
Premda je neprijatelj pružao veoma jak otpor na svim dijelovima „Vozućkog đepa“ , naši borci su nizali uspjeh za uspjehom.
Kakanjske vojne formacije ostvaruju sve ciljeve.
Za osam sati borci 329. brdske brigade Kakanj su stigli na sva odredišta po planiranim zadacima.
Kakanjska 329. brdska brigada se može slobodno proglasiti junakom podviga na Vozući. Nakon dvije i po godine boravka i dejstava na đavolskom vozućkom ratištu, ova brigada je dala poseban doprinos u oslobađanju Vozuće. Borci iz drugih brigada Armije R BIH koje su učestvovale u oslobađanju Vozuće su govorili: „Kapa dole 329. brdskoj brigadi na onome što su branili i uspjeli odbraniti skoro tri godine“.
U akciji oslobađanja Vozuće 329. brdska brigada je imala dva poginula, 5 teže i 11 lakše ranjenih.
Sjajne uspjehe postiže i Treći manevarski bataljon Kakanj. Spajanje Trećeg manevarskog bataljona sa Drugim korpusom Armije R BiH bilo je u samom centru Vozuće.
Uspjehe nižu i Rekićevci među kojima je bio veliki broj Kakanjaca.
Kakanjski bataljon Sedme muslimanske viteške brigade se nalazio u prvom ešalonu. Udarao je na glavnom pravcu. Prvi zadatak je izvršen u rekordnom vremenu i to bez ijednog jedinog ranjavanja. Borci kakanjskog bataljona Sedme među prvima su se spustili u dolinu Krivaje. Zarobljeno je više od 80 pušaka…
Koliko je veličanstvena bila ova oslobodilačka akcija govori i činjenica da su mnogi visoki oficiri govorili kako se neprijateljski položaji na području Vozuće ne mogu zauzeti bez dejstva avijacije.
Borci naše Armije su pokazali da je to ipak moguće.
Na pločama spomen-obilježja u Popovoj Luci uklesana su imena 107 šehida i poginulih boraca vozućkog ratišta. Njihova imena su:
Delić Zemin, Šemić Nijaz, Skeledžija Refik, Odobašić Safet, Šahinović Zihnija, Nukić Šekib, Čizmić Muhamed, Ćajo Enver, Čehajić Nermin, Čeliković Ekrem, Đino Midhat, Hadrović Alija, Husika Maid, Husetović Semir, Husagić Mukades, Kićo Edin, Karamuja Zijad, Mašić Halim, Sikira Alija, Silajdžić Džemil, Smolo Enver, Smaka Nail, Šišić Nisvet, Bešić Ekrem, Čizmić Enver, Omerović Vehid, Karzić Nakib, Sejdić Enver, Spahić Osman, Demir Nermin, Kadrić Zakir, Turudija Meho, Alispahić Selverzin, Ćosić Elvedin, Čelebić Edin, Hasagić Almir, Ajanović Šemsudin, Delibašić Bajazid, Gadžun Jasmin, Hukić Mirsad, Kovač Zahid, Kulović Enver, Karahodžić Esad, Delić Almir, Habibović Semin, Merdić Šaban, Merdić Hakija, Selimović Zijad, Škulj Esad, Škulj Zihnija, Beganović Elvedin, Bešić Mehmed, Delibašić Enhar, Haračić Esad, Hrustanović Ševal, Kobilica Zulfo, Ramić Hamza, Stupar Faruk, Šljivo Esad, Tursum Mustafa, Terzić Iso, Zukić Izudin, Husagić Fadil, Odobašić Refik, Aliefendić Bečir, Mrkonjić Mufid, Delić Šaban, Čišija Šerif, Neimarlija Senad, Škulj Nihad, Brka Samir, Gadžun Samir, Ljubinac Jusuf, Šahinović Nijaz, Sabljaković Vadan, Omerspahić Ševal, Kevilj Elvir, Bečirhodžić Hamid, Čolak Ešref, Čizmić Hasib, Sarač Samir, Sejdić Salko, Berbić Irnas, Delić Safet, Mandžuka Ramiz, Alibašić Hariz, Škulj Ibro, Duraković Rešad, Husanović Nedžad, Gorak Husein, Čatić Mensud, Mušija Fahrudin, Neimarlija Zijad, Čišija Izudin, Smaka Midhat, Kovač Fehim, Haračić Adnan, Ramić Abdulah, Smolo Sejad, Kadrić Jusuf, Odobašić Hamid, Breščić Halid, Kulović Senahid, Odobašić Hajder, Husika Redžib, Kobilica Ekrem, Ahmetović Dževad.
Neka im je rahmet i neka njihovo herojsko djelo nikada ne bude zaboravljeno.
Preneseno iz: Kakanjski glas, ratna izdanja
