Po struci električar, kad s kolegama dođem na posao naša je dužnost poslije prozivke i rasporeda da siđemo u jamu i da pristupimo svako svom zadatku. Kao dežurni električar koji radi u čelu u otkopnom polju u radilištu, dužan je da obiđe svoju opremu i prekontroliše sigurnost, a zatim pristupi svakodnevnim radovima koji su izdati od pretpostavljenog – o prosječnom radnom danu jednog rudara govori za Hayat.ba Ibrahim Neimarlija iz Kaknja.
Ovaj 37-godišnjak u Rudniku mrkog uglja u Kaknju zaposlen je od 2004. godine i nakon škole odmah je primljen u elektro službu gdje i danas radi.
Za Ibrahima se može slobodno reći da obilježava drugo punoljetstvo: jednom je to uradio kada je napunio 18 godina svog života, a ovo drugo jer je 18 godina rudar i bori se za komad hljeba daleko ispod površine zemlje.
Nastavljajući razgovor o prosječnom danu jednog rudara kaže da se ispod zemlje najviše vodi računa o vlastitoj i sigurnosti drugih.
U utrobu zemlje ulaze oko pola osam nakon prozivke, a svjež zrak udišu oko tri sata poslijepodne kada je kraj smjene odnosno pri dolasku na prozivku.
OPET BI RADIO U RUDNIKU
Kako je Kakanj rudarski grad, Neimarlija nam otkriva je njegov otac također zaradio penziju u ovom rudniku, a nada se da će i on jer bez razmišljanja nam dodaje: “Ja kad bih se opet zaposlio, radio bih u rudniku”.
Kada je u pitanju strah od rudnika, da li to vuče iz nekih korijena ne znam odkud toliki strah. Iskreno ne vidim da je to toliko opasno, ja bar tako imam viđenje iz svoje perspektive, ne bi to trebalo da je nešto bauk u rudniku – kaže.
Bez obzira šta ko mislio o rudarima to ne može biti bilo ko. Ibrahim pojašnjava da se upravo ispod zemlje događaju razni izazovi zbog kojih rudar mora biti prije svega osim psihički spreman i svjestan u svakom trenutku u kojem okruženju se nalazi.
PRIJE JE BILO VIŠE DRUŽENJA
Teška srca nam priznaje činjenicu da je unazad 15-tak godina, iako su primanja rudara bila manja, mnogo više je druženja međusobnog. Danas je situacija drugačija, primanja su veća, rad olakšan ali druženja je sve manje.
Tek kad sam se zaposlio 2004. godine došao sam mlad sa 19 godina nakon završene srednje škole. Iz mojeg ugla u ranijem dobu bila su daleko manja primanja, ali je nekako među rudarima bila daleko veća sloga nego sad. Sad su veća primanja i bolji uslovi u odnosu na ranije, bolja je oprema i softificiranija ali prije je bilo više sloge među redarima, radilo se organizovano za malo i nedostatak radne snage dosta utiče na trenutne radove koje mi imamo imamo u Kaknju. Po meni je prije bolje bilo ali sad je možda lakše raditi, više su se ljudi prije družili nego sad – priznaje za Hayat Neimarlija.
ISPOD ZEMLJE SMO JEDNA PORODICA
Ma koliko god se ljudi dijelili iznad zemlje, u njenoj utrobi su kao jedna porodica, jer tako mora, jer tako osjećaju – tvrdi.
Mi se ponašamo kad siđemo u jamu kao jedna porodica. Mi smo podijeljeni na ogranke po službama. Ima služba proizvodnje, služba ventilacije, elektro služba i mašinska služba. Opet kad siđemo u jamu mi smo jedno, mi smo jedna cjelina. Kora hljeba, sve se dijeli zajedno, osjećamo se kao jedna porodica, ne djeljivi smo u jami. Bilo kome šta da treba priskočiti u jami mi smo tu, tako se osjećamo.
Kako je sigurnost jedan od najvažnijih segmenata u poslu rudara tako se ova “porodica” nerijetko testira izazovima koje nosi priroda a zajedništvo je ono što ih spašava.
-Naša je i dužnost da bilo gdje primjetimo neku opasnost da sve obavijestimo da ne bi neko od kolega nastradao, jednostavno takav imaš osjećaj kad uđeš u jamu. Bilo šta da primjetiš što bi ugrozilo život ljudi dužnost je da to izneseš pretpostavljenim, da li se to radilo da će biti opasnost od obrušavanja, plinova ili da će doći do oštećenja opreme naša je dužnost da to spriječimo da ne bi bilo ko nastradao.
MORAMO BITI JEDINSTVENI
Za kraj našeg razgovora uputio je čestitku svim rudarima povodom 21. decembra Dana rudara i uputio znakovitu poruku.
Poruka rudarima je da bi trebali biti što više jedinstveni. Trebalo bi poraditi na ujedinjenju rudara, da je veća medijska popraćenost rudara sa aspekta ulaganja u opremu. Mi bi trebali taj energetski sektor da držimo jer mislim da nam on drži i državu – zaključio je za Hayat.ba Ibrahim Nerimarli