Jedan od najstarijih aktivnih trkača u Bosni i Hercegovini je Hazim Kukuruzović, iako je zakoračio u devetu deceniju života svojim načinom života je inspiracija mladim ali i onim u poznim godinama.
Kukuruzović, 81-godišnji rekreativni trkač i planinar, bivši inženjer, koji već godinama živi u Sarajevu, trčanjem i atletikom se bavio u ranoj mladosti kada se i zaljubio u sport, a često je kao omladinac osvajao i medalje na utrkama.
Prvo što nas je zanimalo – kako uspijeva sve ovo?
- Kontinuiranom fizičkom aktivnošću, dugotrajnim pječačenjem, planinarenjem, brzo hodanje sa štapovima, trčanje, zimi skijanje na Bjelašnici i Jahorini. U prosjeku godišnje pređem 2.200 kilometara bez uračunatog skijanja kojeg ostvarim, u prosjeku, 50. dana godišnje. Ne koristim gradski prijevoz do pet kilometara, iako imam penzionersku kartu. Svaki dan, na jutarnju kafu idem pet kilometara pješice. Učestvujem na pet-šest trka godišnje za koje realizujem po desetak treninga, veće ili iste dužine od same trke. Nastojim se zdravo hraniti, puno odmarati i spavati – kaže.
Kroz razgovor prisjetio se djetinstva, kaže da je kao dijete sa sela do škole i nazad pješačio desetak kilometara punih osam školskih godina – uglavnom trčkarajući.
- Mislim da u tome leži moja sposobnost današnje izdržljivosti. U srednjoj školi, u mom voljenom – rodnom Gradačcu bio sam najbrži sa mnogo pobjeda u sprintu i nekoliko u godišnjem krosu. Igrao sam rukomet nekoliko godina za Gradačac, koji je ove godine obilježio 70 godina igranja rukometa u tom gradu. Jedan sam od osnivača tog kluba. Kao student u Beogradu trenirao sam atletiku u atletskom klubu Željezničar koji se kasnije, fuzionisao sa AK Crvena Zvezda. Ostvario sam srednje rezultate jer sam kasno počeo trenirati atletiku – prisjeća se.
Oni koji su u poznim godinama mogli bi se zapitati šta rade od svog zdravlja kada pročitaju Hazimove rezultate.
- Moji lični rekordi su 11,4 sekundi na 100. metara 6,41 metar skok u dalj i 12,80 metara u troskoku. U skijanju se takmičim u kategoriji veterana i lmam 15. medalja koje krase zid moje sobe. Pored toga, zid moje sobe krase 23. medalje u trčanju kao i mnoga priznanja i pehari najstarijem učesniku. Za dugovječno trčanje, pored redovnog treninga i raznovrsne ishrane važna je motivacija odnosno volja. Tu svako treba da nađe svoj lični motiv. Moj motiv je zdravlje. Pored benefiita u fizičkom zdravlju, srce, ukupno kardio-vaskularni sistem, koštano-mišićni sistem i drugi, veliki su benefiti u psihičkom zdravlju – kazao je Kukuruzović i dodao da je trčanje kao sport najbolji depresiv.
Savjetuje sve da umjesto uzimanja psiho sedativa, trčite posebno u prirodi, u zelenilu, u šumi. O tome svjedoči godinama lično.
U jednom od ranijih intervjua je kazao kako je „ležanje bolest“, za naš portal je dao dodatno pojašnjenje ove izjave.
- U pokretu je zdavlje u ležanju, mirovanju je bolest. Svi znamo da kod trauma mišića i kostiju, pri imobilozaciji, samo od nekoliko sedmica, dolazi do atrofije tih organa koji se vraćaju u funkciju kretanjem, vježbom i fizkalnom terapijom. Isto je i sa drugim organima, posebno sa srcem. Zato kad mozeš da sjediš nemoj ležat; kad možeš da stojiš nemoj sjedit; kad možeš da hodaš nemoj stajat; kad možeš da trčiš nemoj hodat. Noću puno odmaraj i spavaj – kazao je Kukuruzović.
Noćna ulična utrka ‘Kakanj za 5’, koju već sedmu godinu zaredom organizira Udruženje “Ka-Plus”, će se održati 03. avgusta 2024. sa početkom u 20 sati a jedan od učesnika je svakako i Hazim Kukuruzović.
Posebne su pripreme za ovu trku.
- Za trku „Kakanj za 5“ za trening tražim blagu nizbrdicu da bih utrenirao zglobove i mišice koji su drugačije opterečeni zbog trčanja na petama. Svakako patike za nizbrdicu trebaju imati visoko amortizirajuće đonove, posebno na petama. Obično sam za vašu peticu solidno pripremljen zbog prethodnih trka. Do danas u ovoj godini sam istrčao dvije trke, uskoro će treća a Kakanjska petica vjerovatno će biti četvrta u ovoj godini.
Međutim, za Hazima to nije obična trka. Posebno emotivna sjećanja ga vežu za ovaj grad, iako u njemu nije rođen.
- U Kaknju trčim sa zadovoljstvom, zbog divnih ljudi, dobre organizacije trke, zbog mirisa bosanske čaršije. Pored toga za Kakanj me vežu emotivni porodični trenuci. Naime, u ratu sam pod granatama, sa porodicom, došao na vjenčanje i svadbu sinu koji je, jedno vrijeme, kao vojnik službovao u Kaknju. Kakanjci, njegova raja, u ratnim uslovima, orgnizirali su lijepu svadbu sa muzikom uživo. I dan danas me tresu te emocije. Hvala Kakanjcima – emotivan je Kukuruzović.
Za kraj razgovora mladim je poručio da sjede što manje a kreću se što više.
- Šetati, plesati, trčati, plivati, igrati loptom, planinariti, voziti bickl, fitnes, pilattes i tako dalje, poručio je na kraju.
