Goran Raspor beskućnik je od rođenja. Majka ga ostavila kada je imao samo tri mjeseca ispred dućana.
“Izvadila veknu hljeba i mene ubacila u platnenu vreću. Trgovac je zvao policiju i Centar za socijalni rad, došli su po mene, onda su me odvezli u jaslice na Potok do treće godine. Od treće do 14. godine sam bio u Domu za nezbrinutu djecu Lovran, od 14. do 18. u Centru za odgoj i s 18 godina i pet dana opet na ulici – ispričao Goran iz Rijeke za HRT prije dve godine.
Sa 32 godine stupio sa njima u kontakt
S 32 godine je pokušao da stupi u kontakt s ocem i majkom. Majka, kaže, nije htjela da ima posla s njim.
“Broj sam našao u telefonskom imeniku. Pozvao sam je, a ona me pita: “Šta ti hoćeš od mene?” Rekao sam joj da neću ništa, samo da vidim ko je i šta je. Onda mi je rekla da neće da ima ništa sa mnom. Uopšte je ništa nije interesovalo – priča Goran.
Ipak, otkrila mu je ime njegovog oca.
Pronašao ga je na Rabu, sreli su se i razgovarali… Otac je imao svoju porodicu, ali je primio Gorana kod sebe. Živio je s njegovom porodicom 10 godina, sve dok se otac nije razbolio i preminuo. Njegova supruga odlučila je da Goran treba da ode. Nije ga, kaže Goran, htjela pod svojim krovom, prenosi HRT.
Nakon smrti oca, maćeha ga izbacila
“Godinu dana nakon što je tata umro jedne noći je samo promjenila bravu. Ja sam dolazio iz pekare, iz noćne smjene, stavljam ključ, ne mogu ući u kuću. Ja kucam, a ona mi kaže: “Ti više ovdje ne stanuješ” – kaže Raspor.
Ponovo je postao beskućnik.
“S 32 godine sam shvatio šta je to kad imaš oca ili mamu. Do tada to nisam znao, za mene je to bila nepoznanica. Ali kako je sve ispalo – najradije bih da ih nikad nisam upoznao – kaže danas Goran.
Pokrenuo je ostavinski postupak, obratio se Udruženju Oaza koja se brine za beskućnike. Primili su ga, pomogli mu, od Grada je sada dobio i smještaj… Ima problema sa zdravljem, ali ne gubi nadu, vjeruje da ga čekaju bolji dani, rekao je on u razgovoru za “HRT” prije dve godine.