Ivan Franjo Jukić rođen je u Banjaluci 8.7.1818. godine.
Gimnaziju je pohađao u franjevačkom samostanu u Fojnici. Filozofiju je studirao u Zagrebu, a teologiju u mađarskom Veszpremu i Dubrovniku. Kao student susreo se sa idejama „Ilirskog pokreta“ koje će braniti i zastupati cijeli život.
Bio je narodni prosvjetitelj, pisac, naučnik, publicist i „političar“. Zalagao se za otvaranje škola bosankog muzeja, skupljao narodne pjesme Bosne i zaslužan je za izdavanje prvog bosanskog časopisa pod imenom „Bosanski prijatelj“. Jukić je djelovao u vremenu kada je prava bosanska narodnost još živjela, ali i kad je započeto rušenje Bosne.
Jukić se borio protiv kroatizacije Bošnjaka katolika, jer za Jukića u Bosni postoji samo jedan narod, a to su Bošnjaci.
Ivan Franjo Jukić je svakako zadužio bosanski rod svojim djelima. Danas je ovaj Bošnjak katolik bačen na smetljište historije, jer se ne uklapa u bilo koji od anti-bosanskih političkih okvira. Zadatak svakog bosanskog patriote treba da bude izvlačenje lika i djela Ivana Franje Jukića iz mraka bezdana ljudske gluposti na svjetlo dana zdravog razuma i morala, a to je misija na kojoj je i sam Jukić radio za naš narod svog vremena. Jukić mora postati „zaštitno“ lice savremene Bošnjačke politike.
Glavni razlog zašto su današnji Bošnjaci zaboravili Ivana Franju Jukića, je taj što je on bio katolik i franjevac, ali ne i Hrvat, te što je bio Bošnjak, a ne musliman.
Jukićev život je tragična priča o čovjeku, koji je ljubio svoju vjeru, narod i zemlju Bosnu. Sva svoja djela je potpisivao pseudonimom „Slavoljub Bošnjak“, čime je isticao svoju bezgraničnu ljubav prema Bosni i svoje bošnjaštvo.
Koliko je volio svoj narod, pokazuju i ove bezvremenske riječi upućene bosanskom rodu:
- Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas… Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost istine izvedmo.
