Popularno Samo na Balkanu: “‘Ovakvo nešto nikad nisam vidio! Instalirali su ražanj na čamac i pekli janje” Eksperiment jednog muža: Cijeli mjesec radio sam baš sve što je supruga tražila od mene, evo kako je prošlo 19.8.2022. u 10:21 Kada je američki novinar rekao prijateljima svoj plan, svi su se našalili na isti način pitajući ga po čemu se to razlikuje od svakog drugog mjeseca u posljednjih osam godina…
Mjesec dana je radio sve što mu je žena govorila. Nekolicina čitatelja sugerisala je poznatom američkom novinaru i autoru A. J. Jacobsu da provede mjesec dana udovoljavajući supruzi Julie. Ona će biti šefica, a on njezin odani sluga, piše 24sata.hr.
Mjesec dana masaže stopala i razgovora o osjećajima, ribanja posuđa i gledanja filmova po njezinom izboru, ideja je kojoj se autor ‘smije’ već nekoliko godina. Ovakav eksperiment je, kaže, zapravo prilično dobra ideja. Osim toga, moglo bi biti i otkriće. “Omogućit će mi da istražim škakljivu dinamiku moći modernog američkog braka. Kad sam rekao Julie za operaciju ‘Idealni muž’, poskočila je od sreće. Ne govorim metaforički. Skakutala je po dnevnoj sobi, pljeskajući rukama“, kaže Jacobs.
Kada je isto rekao prijateljima, svi su se našalili na isti način pitajući ga po čemu se to razlikuje od svakog drugog mjeseca u posljednjih osam godina… “Julie je, na neki način, već izvršna direktorica naše porodice. Budući da sam je svojim eksperimentima, zbog posla, izložio takvim mukama, sklon sam joj se povinuti u većini drugih stvari, u putovanju, hrani, odjeći. Posebno odjeći. Užasno se oblačim. Moja jedina dva kriterija za odjeću su da je mekana i široka”, objašnjava.
Metaforički rečeno, Julie općenito nosi hlače u njihovoj porodici, prema riječima autora. Ali ovaj mjesec je odlučio, kako kaže, oprati te hlače i izglačati ih. Bit će poput gejše u svojoj poslušnosti. Neće misliti ni na što drugo osim na njezinu sreću. “Ja ću preuzeti njezine poslove. Bit ću poput ‘poslušne’ žene iz osamnaestog stoljeća mojoj ženi iz 21. stoljeća. Ipak bih trebao nešto priznati, dio mog plana je da budem toliko popustljiv da ona vidi da to nije ono što želi. Naučit će cijeniti moju povremenu nepokornost. To je ionako bio plan”; objašnjava Jacobs.
Nekoliko dana prije nego je počeo, zamolio je Julie da mu kaže neke stvari koje želi od njega, tijekom tog mjeseca. “Pa, počnimo s krevetom. Ne tjeraj me na rub kreveta sa svojih šest jastuka. Nemoj me probuditi kad dođeš noću koristeći svoj BlackBerry kao svjetiljku i obasjavati mi njime lice. I filmovi. Nema razgovora tokom filmova. Nema gledanja u mene tokom tužnih dijelova da vidiš plačem li”, počela je Julie.
Bilo mu je malo uznemirujuće čuti ovu rijeku manjih pritužbi od nje. Jedna za drugom, bez pauze, s jedne teme na drugu. “Nema kupovine prvog voća koje vidiš u trgovini. Nema bacanja hrane. Ako dečki nešto ne pojedu, zamotajte to i ostavite za sljedeći obrok. Nema ostavljanja knjiga u nasumičnim hrpama po stanu”, nizala je. Nema ismijavanja njezine porodice. Ako postavi jednostavno pitanje, traži i jednostavan odgovor na njega, bez puno filozofiranja. Mora i na spavanje u pristojno vrijeme da ne bude poput zombija ujutro…
“Budi upućeniji u naše financije. Nema ni vraćanja stvari u frižider ako je preostalo samo malo, malo…”, nastavljala je. To je trajalo i trajalo, njezin popis. “Je li joj moć već udarila u glavu ili je sa mnom neobično teško živjeti… Mora da sam izgledao kao da sam dobio hitac u čelo jer se Julie omekšala rekavši potom da me voli”, priča autor. Nakon što je sve primio na znanje, počeo je prvo jutro odmah s komplimentom rekavši supruzi da izgleda sjajno.
Ubrzo nakon toga, povjerila mu je prvi zadatak, da smisli treći dar koji mogu dati njegovom ocu za rođendan. Šokirao se, refleks mu je bio da izgovori neku jadnu primjedbu, no mjesto toga, prihvatio je izazov, bez negodovanja. Brzo je primijetio da kad god Julie nešto kaže, njegova je zadana postavka svađati se s njom. To, kako kaže, nije otvoreno neprijateljsko prepiranje. To je nježno pariranje. Verbalni jiujitsu. Ali u isto vrijeme svjestan je da to nije dobro.
“Dovoljno se zaigrano svađamo, a nakon nekoliko godina to prestaje biti zabavno. Moram ponovno pokrenuti mozak. Moram prestati vidjeti razgovor kao niz napadačkih i obrambenih poteza. Brak nije igra s nultim rezultatom. Ne mora to biti boks. Možda to mogu biti dvije osobe s reketima za badminton koji pokušavaju zadržati lopticu u zraku. Provodim dan pokušavajući potisnuti svoje instinkte da sam ja prvi. Za svaku odluku se pitam što bi Julie htjela”, priča Jacobs.
Kada je primjerice, rezao dinju za doručak sinovima, sjetio se kako se Julie požalila da je jednom loše i nazubljeno to uradio, no njega tad nije bilo briga, ali njoj je to važno. Sada. Dakle, uzima oštriji nož i pravi gladak i ravan rez. “Iskreno govoreći, iscrpljujuće je provjeravati moju unutarnju Julie svakih dvadeset sekundi”, požalio se. U stanu je prohladno pa Julie zavlači ruke pod njegovu majicu da ih zagrije. Jedna Jacobsu najmanje omiljena njezina navika, ali ugrize se brzo za jezik.
Prema jednoj naslovnici časopisa New York Timesa, žene u prosjeku još uvijek rade dvostruko više kućanskih poslova od muškaraca, oko 31 do 14 sati. I tu dolazi do ‘čudnog’ dijela – taj omjer uglavnom vrijedi čak i ako oba supružnika imaju posao s punim radnim vremenom.
Još je gori za žene omjer skrbi za djecu. Mame rade u prosjeku pet puta više s djecom nego tate. To je isti omjer kao prije devedeset godina. “Uvijek sam mislio da obavljam svoj dio kućanskih poslova, ili barem više od prosječnog muškarca. Ali samo da budem siguran, zamolio sam Julie da navede sve kućanske poslove koje obavlja. Dugačak je to popis. Ona radi poslove za koje nisam ni znao da postoje. Radit ću sve to u kući mjesec dana“, odlučan je. Shvatio je, kako navodi, da je ključ biti ‘agresivan’, ‘proaktivan’, poslovnim rječnikom rečeno. Mora biti alfa muž. Ali deseci, i stotine sitnih poslova koji vape da se obave preopteretili su ga.
Proveo je dva sata pišući, a ostatak dana pričvršćujući gumbe na ormariće i stavljajući zalutale CD-ove u spremnike… Pitao se kako Julie to uspijeva. “Za dobrobit američkih žena, nadam se da će ovaj eksperiment pokrenuti pokret i da će ga drugi parovi isprobati. Iako, A.J.-jev plan je bio da će mi ‘novi’ on na kraju dosaditi i da ću moliti da se vrati onaj stari, međutim, to se nije dogodilo. Možda bi se to jednom dogodilo, ali trajalo bi dugo, dugo, dugo… “, zaključuje Julie.
Misli da je i A.J. sad malo više cijeni. “Kad sam napravila popis svega štoa radim, za njega je to bilo otkriće. Iskreno vjerujem da je mislio da obavlja gotovo isto koliko i ja u kućanstvu, da je omjer negdje otprilike 55/45 dok je u stvarnosti to bilo 80/20. Rekla sam mu da će biti teško vratiti se na stari način 80/20 sada kada je neravnoteža tako jasna”, ističe ona. Vjeruje i da je eksperiment bio dobar za njihov brak. Zbog toga A. J. i Julie shvaćaju da nije uvijek riječ o velikoj gesti. Brak je nakupina malih gesti. Male geste su one koje se računaju.
