Posljednjih godina sve češće vidim roditelje koji bebama u kolicima, djeci uzrasta do tri godine života daju da gledaju različite sadržaje na telefonima, tabletima, dok ih voze u kolicima, dok sjede u restoranu ili čak dok sjede u na klupi u parku. Neka djeca od četiri godine i starija već imaju i vlastite telefone, a primjetna je i pojava da djeca uzrasta od 6/7 godina života već imaju profile na društvenim mrežama, kanale na Youtube i sl. Ovim se ugrožava rast i razvoj djece.
Piše: Esmin Brodlija, dipl. psiholog i psihoterapeut, Psihoterapijski savjetnik za djecu i adolescente u CMZ
Naučnici neuropedijatrijske studije navode kako djeca do 3. godine života nikako ne trebaju biti izložena ekranima, od 3. godine do 6. godina dovoljno je po pola sata, dok djeca djeca školskog uzrasta mogu koristiti ekrane u pasivnom gledanju (Facebook, Instagram, TV i sl.) i igranju igrica ukupno jedan sat dnevno.
Mozak djeteta je naosjetljiviji u ranoj dobi, naročito u prve tri godine života, i zbog toga je negativni uticaj ekrana najjači upravo tada.
Malim bebama i djeci do tri godine najpotrebnije za razvoj je upoznavanje svijeta oko sebe kroz senzomotoriku. Dakle, za razvoj mozga potrebno mu je istraživanje svega onoga što ga okružuje podraživanjem svih osjetilnih organa kako bi se stvorile veze u mozgu koje će omogućiti djetetu da uči i živi na adekvatan način.
TV i drugi ekrani zasigurno staju na put i mogu usporiti razvoj djeteta jer ne uključuje istraživanje, igranje i vrijednu interakciju s roditeljima i drugim ljudima što zapravo potiče učenje i zdrav fizički te psihosocijalni razvoj.
Djeci je potrebna igra, naročito igra vani, igra u kojoj će njihova osjetila biti budna, igra koja će uključivati kontakt sa vršnjacima, sa različitim preprekama u prirodi, aktivnosti koje će od njih zahtjevati kreativnu adaptaciju, snalažljivost, budnost svih čula, doživljavanje sredine vidom, sluhom, dodirom, mirisom.
Ako dijete gleda ekran dok jede, dok se hrani iz flašice, zapitajte se da li ono ima doživljaj da jede ili samo guta hranu bez da osjeti njen okus, miris…
Aktivna, neposredna igra i roditeljstvo koje nudi ljubav i granice doprinosi ranom dječjem rastu i razvoju, i bolje je od bilo kakvog sadržaja na ekranima.
Obaveza svih nas je da zažtitimo djecu od negativnih uticaja, a uporeba ekrana u ranom uzrastu ili prekomjerna upotreba ekrana u predškolskom i školskom uzrastu ugrožavaju njihov adekvatan razvoj.
Djeci je potrebna sigurnost, ljubav, prihvatanje i ohrabrivanje, a da bi im to pružili nisu vam potrebni ekrani…
Dopustite djeci da se igraju, istražuju, budu kretativni i rastu bez ekrana.
