Žena koja je 15 minuta bila klinički mrtva, kaže da je tijekom tog vremena provela oko pet godina u raju i da se vrlo jasno sjeća svih detalja, piše Unilad.
6. svibnja 2001. dr. Linda Kramer otišla je rano ujutro na WC gdje je osjetila kao da će zaspati. Kasnije je otkrila da je bila klinički mrtva gotovo 15 minuta, ali za vrijeme dok su je bolničari oživljavali, rekla je da se osjećala kao da je bila u raju pet godina.
Budući da ‘vrijeme nije postojalo‘ onako kako ga mi doživljavamo, procijenila je protok vremena s obzirom na to koliko je daleko putovala u tom svijetu u kojem se našla.
Pretpostavljajući da u stvarnom životu može hodati brzinom od oko četiri do šest km/h, iskoristila je to za praćenje protoka vremena dok se kretala po nebu.
Dr. Kramer je otkrila da je mogla preuzeti bilo koji oblik koji želi te da se čak mogla preobraziti u druge ljude koje je srela na nebu, a samo to mjesto bilo je puno upečatljivih slika.
‘Iznenada sam se našla u nečemu što sam nazvala poljem cvijeća. Promatrala sam planinski lanac 30.000 puta veći od Mount Everesta. Gdje god sam bila, uvijek je postojao taj ogromni planinski lanac u pozadini‘, ispričala je.
‘Mogla sam vidjeti zgrade s neboderima. Dubai je u usporedbi s njima poput malih minijaturnih koliba. Vidjela sam jezera – sve to u panoramskom pogledu. Bila sam u interakciji s ljudima, razgovarala s njima i postajala oni‘, rekla je Kramer.
Ako je željela biti negdje drugdje, pomislila je na to mjesto i odmah osjetila da se ondje prebacila. Mogla se, tako, stvoriti na vrhovima planina i drugim mjestima po želji.
I neki drugi ljudi koji su neko vrijeme bili klinički mrtvi i vratili se, tvrde da su vidjeli vizije zagrobnog života. Jedan je čovjek, tako, kazao da je upoznao vraga nakon što su ga uboli u srce, a anđeo ga je izvukao iz pakla nakon što se prvi put u životu molio dok su se liječnici borili da ga spase na operacijskom stolu.
Međutim, znanstvenici kažu da život nakon smrti nije izgledan jer je opstanak svijesti nakon smrti zapravo nemoguć, što znači da kada jednom zauvijek odemo – to je zaista kraj.
