Nekada je prvo zaposlenje značilo početak osamostaljenja. Danas za veliki broj mladih u Bosni i Hercegovini predstavlja tek početak računanja koliko godina bi trebalo štedjeti za učešće za stambeni kredit.
Razlog je jednostavan, plate jesu porasle, ali su cijene stanova u prethodnim godinama rasle izuzetno brzo. Najnoviji podaci pokazuju koliko se taj jaz povećao.
Kvadrat novogradnje nastavio snažno rasti
Prema Agenciji za statistiku Bosne i Hercegovine, prosječna cijena kvadratnog metra novog stana u prvom kvartalu 2026. godine bila je oko 20,4 posto viša nego u prvom kvartalu prethodne godine.
Za poređenje, prosječna neto plata na nivou BiH u junu 2026. iznosila je 1.706 KM. Naravno, prosječna plata i prosječna cijena stana ne mogu se direktno porediti kao dvije jednake kategorije. Ali dovoljno dobro pokazuju razmjere problema.
Stan od 60 kvadrata danas može predstavljati vrijednost desetina i desetina prosječnih mjesečnih plata i to pod pretpostavkom da bi neko mogao odvojiti cijelu platu, bez hrane, režija, automobila, odjeće ili bilo kojeg drugog troška. U stvarnom životu to je, naravno, nemoguće.
Nije problem samo rata kredita
Kupovina stana obično počinje prije kredita. Potrebno je imati novac za učešće, troškove obrade kredita, notara, eventualni porez, opremanje stana i druge prateće izdatke.
Za mladu osobu koja plaća kiriju i od plate pokušava nešto uštedjeti to može biti najveća prepreka. Čak i kada banka odobri kredit, slijedi obaveza koja traje dvadeset ili trideset godina.
Centralna banka BiH svakog mjeseca prati kamatne stope na kredite stanovništvu, što pokazuje koliko je trošak finansiranja važan dio ukupne cijene stanovanja.
Stan vrijedan 200.000 KM na kraju otplate kredita ne košta samo 200.000 KM. Uz kamatu, naknade i druge troškove ukupno plaćeni iznos može biti znatno veći.
Podstanarstvo također košta
Ko ne može kupiti stan najčešće iznajmljuje. Ali kirija nije investicija koja će jednog dana postati njegovo vlasništvo.
Mlad čovjek tako može godinama izdvajati značajan dio plate za najamninu, istovremeno pokušavajući prikupiti novac za učešće za vlastiti stan.
To je svojevrsna finansijska zamka. Što su kirije više, manje novca ostaje za štednju. Što je manje štednje, kupovina stana se odgađa. A dok se kupovina odgađa, cijena nekretnine može ponovo rasti.
Stambena politika ne može biti samo pitanje tržišta
Stanovanje nije samo privatni problem mladog bračnog para. Ono utiče na demografiju, odluku o osnivanju porodice, mobilnost radne snage i odlazak stanovništva.
Zbog toga postoje različiti modeli pomoći koje javne institucije mogu razmatrati: subvencioniranje kamate, pomoć za prvo stambeno pitanje, povoljniji javni stanovi za najam, stanogradnja za mlade ili oslobađanje od pojedinih troškova. Svaka od tih politika košta i svaka ima svoje nedostatke.
Subvencije kredita, primjer, bez povećanja ponude stanova mogu dodatno povećati potražnju i cijene. Zato nema jednostavnog rješenja. Ali postoji problem koji je sve teže ignorisati.
Generacija mladih ljudi može imati posao, redovnu platu i visoko obrazovanje, a da joj kupovina prosječnog stana ipak ostane izvan realnog dosega. To više nije pitanje luksuza. To je pitanje mogućnosti da čovjek u zemlji u kojoj radi može sebi organizovati normalan život.
(Kakanj-X)
