Bosna i Hercegovina posljednjih godina iznova bilježi rekordne iznose prikupljenih poreza. Brojke na prvi pogled djeluju impresivno. Milijarde maraka slijevaju se u javne kase, prihodi rastu iz godine u godinu, a budžeti postaju sve veći. Ipak, iza podatka o „rekordnim prihodima“ krije se mnogo složenija priča.
Samo veći iznos prikupljenog novca ne može se automatski tumačiti kao dokaz uspješne ekonomske politike. Dio rasta prihoda posljedica je veće ekonomske aktivnosti, bolje naplate poreza i rasta plata, ali važan dio nastaje i zbog mnogo jednostavnijeg razloga, građani iste ili slične proizvode i usluge danas plaćaju skuplje, pa država na njih naplati više poreza.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, za prvih osam mjeseci 2026. godine prikupljeno je 8,359 milijardi KM indirektnih poreza, što je čak 473 miliona KM ili šest posto više nego u istom periodu prošle godine. Nakon povrata PDV-a, korisnicima je za raspodjelu ostalo 6,913 milijardi KM, odnosno 7,35 posto više nego godinu ranije.
Još je zanimljiviji podatak za cijelu 2025. godinu. Tada je prikupljeno rekordnih 12,177 milijardi KM indirektnih poreza, 633 miliona više nego 2024. godine. I sama Uprava za indirektno oporezivanje u svom zvaničnom saopćenju navela je da je rast prihoda bio uslovljen dijelom inflatornim kretanjima, a dijelom aktivnostima UIO.
Drugim riječima, vezu između rasta cijena i rasta poreznih prihoda ne tvrde samo ekonomisti, priznaje je i institucija koja te prihode prikuplja.
Što je nešto skuplje, država od PDV-a dobije više
Najlakše je objasniti na običnom primjeru.
Ako proizvod košta 100 KM sa uračunatim PDV-om, u njegovoj cijeni sadržano je približno 14,53 KM PDV-a. Ako zbog inflacije isti proizvod kasnije košta 120 KM, PDV sadržan u cijeni raste na oko 17,44 KM.
Kupac nije nužno dobio više robe. Trgovac nije nužno prodao više komada. Privreda nije nužno postala produktivnija.
Jednostavno je, cijena je viša, pa je veći i iznos poreza koji se naplaćuje na tu cijenu.
Kada se takav efekat pomnoži milionima računa za gorivo, hranu, građevinski materijal, odjeću, usluge, automobile i drugu robu, postaje jasno kako inflacija može značajno napuniti javne kase.
To, naravno, nije jedini razlog povećanja prihoda. Na njih utiču potrošnja stanovništva, uvoz, zaposlenost, rast plata, promet privrede, efikasnost naplate i borba protiv sive ekonomije. Ali poređenje nominalnih prihoda iz dvije godine bez uzimanja u obzir rasta cijena može dati pogrešnu sliku.
Cijene su i dalje znatno više nego godinu ranije
Podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine dodatno objašnjavaju šta se događa.
U julu 2026. godine ukupni nivo potrošačkih cijena bio je 3,6 posto viši nego u julu 2025. Posebno je izražen rast troškova stanovanja i režija, koji su bili veći za 10,8 posto, dok su cijene u kategoriji prijevoza porasle čak 13 posto. Zdravstvo je bilo skuplje 5,9 posto, a restorani i hoteli 4,8 posto.
To je važan podatak kada se govori o rekordnim poreznim prihodima.
Građanin koji za gorivo, režije ili neku drugu uslugu izdvaja više novca istovremeno kroz cijenu uplaćuje i veći nominalni iznos poreza. Zato rast državnih prihoda može postojati istovremeno sa padom kupovne moći stanovništva.
U jednom trenutku tokom 2026. inflacija je bila i značajno viša, Agencija za statistiku BiH za april je evidentirala godišnju stopu od 6,8 posto.
Država prihoduje više, ali je ključno pitanje šta građani dobijaju zauzvrat
Zbog toga pravo pitanje nije samo koliko je novca prikupljeno. Mnogo važnije pitanje glasi šta se sa tim dodatnim novcem radi?
Od 6,913 milijardi KM neto prihoda od indirektnih poreza raspoređenih u prvih osam mjeseci ove godine, za finansiranje institucija BiH otišla su 672 miliona KM. Federaciji BiH pripalo je 3,832 milijarde KM, bh. entitetu Republika Srpska 2,145 milijardi, a Brčko distriktu 215 miliona KM.
Dakle, riječ je o ogromnom novcu koji kroz sistem PDV-a, akciza, carina i drugih indirektnih poreza prvo dolazi od građana i privrede, a zatim se raspoređuje različitim nivoima vlasti.
Upravo zato podatak da je naplaćeno nekoliko stotina miliona maraka više sam po sebi ne govori dovoljno o kvalitetu rada bilo koje vlasti. Za takvu ocjenu potrebno je posmatrati šta se dogodilo sa životnim standardom, realnim platama, investicijama, javnim uslugama, infrastrukturom, zaposlenošću, produktivnošću i kvalitetom života.
Tek tada se može govoriti o rezultatu.
Rekordni prihodi nisu isto što i rekordni standard građana
Postoji još jedna važna razlika koju često izgubimo u političkim raspravama, razlika između nominalnog i realnog rasta.
Ako se jedne godine u kasu prikupi milijarda KM, a sljedeće 1,05 milijardi, nominalni prihod porastao je pet posto.
Ali ako su u međuvremenu cijene također porasle približno pet posto, tih dodatnih 50 miliona KM nema istu kupovnu vrijednost kao godinu ranije.
Zbog toga ekonomisti prilikom ozbiljnih analiza rezultate prilagođavaju inflaciji. Isto pravilo trebalo bi primjenjivati i kada se javnosti predstavljaju rekordni budžetski prihodi.
Bosna i Hercegovina je već 2025. završila sa rekordnih 12,177 milijardi KM indirektnih poreza, a trend rasta nastavljen je i tokom 2026. godine.
Ali rekord u naplati poreza i rekord u životnom standardu dvije su sasvim različite stvari.
Građani pune budžete, zato imaju pravo pitati gdje je novac
Posebno je osjetljivo pitanje šta se događa sa dodatnim prihodima nastalim u periodima povećanih cijena.
Kada cijene porastu, građanin trpi dvostruki pritisak. Za isti proizvod izdvaja više novca, a zbog proporcionalnog PDV-a raste i nominalni porez uključen u cijenu.
Država, s druge strane, dobija veći priliv.
Zbog toga su potpuno legitimne rasprave o tome treba li dio povećanih prihoda koristiti za snažnije socijalne programe, infrastrukturu, smanjenje određenih nameta, pomoć najugroženijim kategorijama, javni prijevoz, energetsku efikasnost ili druge mjere koje direktno utiču na troškove života.
Koliko se dodatnog prihoda zaista „vratilo građanima“ nije moguće korektno izraziti jednom ukupnom brojkom, jer se javni novac vraća i kroz zdravstvo, obrazovanje, penzije, infrastrukturu, socijalna davanja i druge budžetske rashode. Zato bi za takvu ocjenu trebalo analizirati budžete i izvršenje budžeta svih nivoa vlasti, a ne samo prihodovnu stranu.
I upravo tu bi trebala biti suština javne rasprave.
Ne u pitanju ko se može pohvaliti većom cifrom na računu, nego šta je urađeno sa stotinama miliona dodatno prikupljenih maraka i jesu li građani taj rast javnih prihoda osjetili kroz bolji standard i kvalitetnije javne usluge.
Jer novac koji se naziva „budžetskim prihodom“ ne nastaje sam od sebe.
Najvećim dijelom ga, direktno ili indirektno, stvaraju i uplaćuju upravo građani i privreda.
A kada se budžeti pune i zahvaljujući višim cijenama, onda rekordni prihodi nisu dovoljni da bi se sami po sebi predstavljali kao dokaz uspješnog upravljanja. Mnogo ozbiljnije mjerilo je odgovor na jednostavno pitanje: ako država ima više novca nego ranije, koliko je od toga građaninu život zaista postao bolji?
Izvori podataka:
Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine – izvještaji o prihodima od indirektnih poreza za 2025. i period januar-august 2026;
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine – Indeks potrošačkih cijena u BiH, juli 2026.;
Ministarstvo finansija i trezora BiH – izvještaji o izvršenju Budžeta institucija BiH.
