Nakon šest dana pješačenja iz Kaknja prema Potočarima, preko Vozuće, Banovića, Živinica i Tuzle, Hamza Ganić i Ševal Smajić stigli su u prvi kamp ovogodišnjeg Marša mira kamp Liplje.
Iza njih je više desetina kilometara pređenih po zahtjevnim vremenskim uslovima, ali i put ispunjen brojnim susretima, riječima podrške i gestovima pažnje ljudi koje su sreli na svom putu. Umor, kažu, postoji, ali snaga koju dobivaju od onih koji ih dočekuju uz trasu daje im dodatni motiv da nastave dalje.
Hamza i Ševal pridružili su se ekipi učesnika Marša mira, a već prvi trenuci u kampu protekli su u znaku zadovoljstva zbog uspješno završene prve etape.
“Uspješno smo prošli, nema žuljeva, pridružili se našoj dobroj ekipi i izdržat ćemo do kraja,” kazao je Hamza Ganić za Kakanj-X.com.
“Prošli smo samo tako. Danas smo prošli maršrutu čini mi se puno lakše nego prošle godine, a imam dojam da nas je sve više. Hvala Bogu, ima nas,” kazao je Ševal Smajić za Kakanj-X.com.
Put koji povezuje prošlost i sadašnjost
Dolazak u kamp Liplje predstavlja još jednu važnu etapu na putu prema Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, gdje će učesnici Marša mira odati počast žrtvama genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica.
Hiljade učesnika i ove godine prolaze stazom kojom su prije 31 godinu preživjeli Srebreničani pokušavali pronaći spas i doći do slobodne teritorije.
Kolona se kreće preko brojnih lokacija koje nose snažna historijska svjedočenja – Baljkovice, Parloga, Crnog Vrha, Snagova, Liplja, Jošanice, Donje Kamenice, Bakrača, Gloda, Udrča, Cerske, Kaldrmice, Đuguma, Mravinjaca, Burnice, Kameničkog Brda, Ravnog Buljima, Jaglića, Šušnjara i Budaka.
Marš tradicionalno predvode preživjeli učesnici proboja, oni koji su u julu 1995. godine prošli takozvani “put spasa”, bježeći pred snagama tadašnje Vojske Republike Srpske.
Gostoprimstvo koje daje snagu za nastavak puta
Za Hamzu, koji već četvrtu godinu zaredom iz Kaknja pješice kreće prema Potočarima, ovaj put nije samo fizički izazov. Tokom prolaska kroz Tuzlanski kanton ponovo se uvjerio u koliko ljudi prepoznaje važnost njihovog poduhvata.
Brojni stanovnici su ih zaustavljali, nudili im vodu, hranu, kafu, domaće proizvode i mjesto za odmor. Mnogi su Hamzu prepoznali iz prethodnih godina, pozdravljali ga kao poznanika i pokazivali da se njihov trud pamti i cijeni.
Posebno emotivni trenuci bili su u Banovićima, gdje su ih ugostili predstavnici Sindikata Rudnika Banovići, kao i u Živinicama kod porodice Delić, koja im je priredila ručak i dočekala ih s velikom pažnjom. Nakon toga, u kalesijskom selu Vukovije, porodica Mensura Padžića otvorila je vrata svog doma i omogućila im odmor pred nastavak puta.
Upravo takvi susreti, ističu Hamza i Ševal, daju dodatnu snagu kada umor postane najveći izazov.
“Svaki kilometar koji pređemo nosi svoju težinu, posebno kada temperature prelaze trideset stepeni. Umor je veliki, ali kada vas ljudi zaustavljaju, grle, nude vodu, hranu ili samo kažu ‘hvala vam’, tada zaboravite na žuljeve i iscrpljenost. Posebno me raduje što me mnogi ljudi prepoznaju iz prethodnih godina. To pokazuje da naš put nije uzaludan i da zajedno čuvamo sjećanje na žrtve genocida. Ovakva dobrota daje snagu da nastavimo dalje.”
Svaki novi kilometar nosi poruku sjećanja
Ševalu Smajiću ovo je drugi put da iz Kaknja pješice ide prema Potočarima. Iako je već znao šta ga očekuje, priznaje da ga je ponovo iznenadila toplina ljudi koje su sreli na putu.
“Znali smo da su ljudi dobri, ali ovakav prijem je teško opisati riječima. Na svakom koraku neko nas zove da se odmorimo, da nešto pojedemo ili popijemo. Ljudi nas dočekuju kao da smo članovi njihove porodice. Osjećamo ogromno poštovanje, a to nam daje dodatnu odgovornost da dostojanstveno završimo ovaj put. Uprkos vrućini i dugim dionicama, upravo nas ova dobrota nosi naprijed.“
Hamza i Ševal nastavljaju put prema Potočarima, svjesni da njihovo pješačenje nije samo prelazak kilometara, nego čin sjećanja, poštovanja i čuvanja priče o stradanju Srebreničana.
Svaki novi korak na toj stazi nosi poruku da kultura sjećanja i solidarnost među ljudima i dalje žive širom Bosne i Hercegovine.
(Kakanj-X)
