Prva ovogodišnja tura u sklopu projekta Zenički horizonti, u organizaciji Udruženja za razvoj i podršku planinarstva i sportskog turizma VEDRO, održana je u nedjelju pod simboličnim nazivom “Istok”, i to na način koji je još jednom dokazao – priroda, upornost i zajedništvo uvijek pobjeđuju.
Iako je tmurno i kišovito jutro bacilo sumnju na planove mnogih, oni najuporniji su se, vođeni optimističnom vremenskom prognozom i još snažnijom unutrašnjom željom, okupili kod Derbyja u Radakovu i krenuli na put. Kiša je neumorno sipila, ali kabanice su šuškale, koraci su odzvanjali ulicama Hamide, a osmijeh dvije male planinarke, Iman i Amine, razbijao je sivilo oblaka.
Kako je sat otkucao devet, priroda je pokazala svoju bolju stranu. Kiša je stala, sunce je pronašlo svoj put kroz oblake, a snijeg koji je prethodno padao – “na behar i na voće” – postao je scenografija za veselo grudvanje. Pauza za doručak na livadi, iako kratka zbog upornog vjetra, bila je trenutak okupljanja i dijeljenja: hrane, smijeha i planinarskih priča.
Staza, koja se smjenjivala između makadama i šumskih prolaza, vodila je grupu ka releju – vidikovcu sa kojeg Zenica izgleda kao razglednica. Učesnici su sa osmijehom tražili svoje domove, prepoznavali gradske konture, a u daljini, pod bijelim pokrivačem, ukazao se i Vlašić. Bila je to prilika i za zajedničku fotografiju, koja će ostati trajni podsjetnik na jedan savršen dan u prirodi.
Povratak je, kao što to često biva, zahtijevao pažnju zbog strmine, ali zahvaljujući prisustvu i podršci Gorske službe spašavanja – sve je proteklo bez problema. Kao i na svakoj Vedro turi, priroda nije ostala zaboravljena – otpad koji su zatekli na stazi planinari su pokupili i odložili na propisan način.
“Zahvalni smo svakom učesniku koji nije dozvolio da ih kap kiše odvrati od ovoga što jeste – planinarska ljubav i predanost prirodi”, poručuju iz VEDRA, posebno ističući male heroine ture: Iman i Aminu, koje su svojim prvim planinarskim koracima, uz smijeh i igru, postale inspiracija i podsjetnik da planinarstvo nije samo hodanje – nego zajedništvo, upornost i ljubav.
“Vidimo se na idućoj turi, i na pošumljavanju”, poručile su djevojčice, i možda ni ne slute koliko su velik trag ostavile na svom prvom usponu.
