Zeničanin Idriz Demiri tužio je prije 14 godina banku kod koje je podigao kredit za rješavanje egzistencijalnih pitanja sebe i svoje porodice.
U međuvremenu je izgubio posao i neke članove svoje porodice, a dok sudovi prebacuju predmet između sebe, on kaže da je zbog dugogodišnje bezuspješne borbe za pravdu izgubio volju i snagu.
Pedesetsedmogodišnji Idriz Demiri vodi pravnu bitku sa nekadašnjom Investiciono-komercijalnom bankom iz Zenice, danas ASA bankom, s kojom je prije gotovo 20 godina potpisao ugovor o investicijskom kreditu u iznosu 110.000 konvertibilnih maraka (KM).
– Taj prostor smo mi napravili, mi smo pošteno zarađivali, imali porodičan biznis, od ušteđevine smo mi to napravili. I zafalilo nam je tih određnih 110.000 samo da uzmemo opremu i da krenemo raditi, a moja djeca su danas podstanari i na birou – priča Demiri.
Zeničko-dobojski kanton (ZDK) je u julu 2000. godine donio Odluku o korištenju novčanih sredstava ostvarenih prodajom preduzeća na području tog kantona, a novac od prodaje se koristio i za kreditiranje privrednog razvoja. Birn je kontaktirao Vehida Heću, koji je 2001. godine bio premijer Vlade ZDK, koji je uputio novinare na Kantonalno ministarstvo privrede. Ovo ministarstvo je novinare Birna uputilo na Ministarstvo finansija ZDK, koje je navelo da im nije poznat slučaj Demiri, kao i da Banka i klijent potpisuju ugovor kojim regulišu međusobne odnose.
Demiri je za ovaj kredit aplicirao da proširi porodičnu poslastičarsku djelatnost, a kada mu je odobren, kako kaže, nastaju problemi za njega i njegovu porodicu.
– Jednostavno me je ovih 15 godina umorilo, koliko se to vuče po sudovima, i finansijski, psihički i fizički, materijalno, gubitak roditelja, bolest i sve. Jednostavno sam izgubio više i volju. Ne vidim perspektivu – govori Demiri.
Kada je osigurao hipoteku i ostale garancije za odobravanje kredita, Vlada ZDK u aprilu 2001. godine je uradila reviziju kredita i donijela zaključak da se Demiriju može odobriti kredit od 77.000, uz preporuku banci da ostale 33.000 KM finansira iz vlastitih izvora.
Bez mogućnosti vraćanja kredita
Demiri navodi da je banci poslao predračun za nabavku opreme u iznosu 77.000 koju je realizirala firma iz Viteza, a u međuvremenu je počeo vraćati grace period od devet mjeseci kako je ugovorom i definisano. Tada je dobio odbijenicu od banke za dodjelu preostalih 33.000 koje su mu bile potrebne kako bi zaokružio proces proizvodnje.
– Jer bez kompletne opreme nisam mogao vraćati normalno kredit ni zaposliti nove radnike. Nisu mi to omogućili i onda su krenuli na izvršenje te moje hipoteke koja je bila višestruke vrijednosti. Bez obzira što mi nisu isplatili kompletan iznos, nastojao sam prodajom nekih drugih nekretnina da sustignem rate kredita koje su dolazile na naplatu. Pa sam tako prodao zemljište za 11.000. Direktor banke mi je obećao reprogram, da platim 11.000. Uplatio sam, ali mi nije omogućen reprogram – pojašnjava Demiri.
Navodi da je pokušao sa bankom napraviti sporazum kako ne bi došlo do izvršenja i prodaje objekta koji je stavio pod hipoteku, te je dogovorio uplatu od 5.000 KM, a da u narednim mjesecima uplati 10.000 KM. Prema njegovim riječima, nakon uplate prvog dijela iznosa, objekat je banka ipak prodala.
– Bio sam jednostavno neuka stranka, upustio sam se u to na riječ, na poštenje, obraz, na savjesnost, da nije nekome u interesu da me prevari. Oni su uzeli 5.000 i dali mi obećanje da dođem da potpišem sporazum i taj dan je ta nekretnina koja je u vrijednosti 450.000 prodata za 85.000. Tako da sam ja ostao bez te nekretnine, a kasnije i bez te slastičarne u kojoj sam radio – priča Demiri.
Kaže da od 2007. godine traje sudski postupak u kojem je za naknadu štete tužio Investiciono-komercijalnu banku, koja je 2016. godine promijenila naziv u ASA banku. Iz ove banke su na upit kratko odgovorili da nisu u mogućnosti dati odgovore na dostavljena pitanja.
Navodi da su svi dokazi, među kojima su nalazi vještaka građevinske, finansijske i poljoprivredne struke u njegovu korist, ali ne može da ostvari svoja prava tražeći naknadu štete za izgubljenu dobit. Kaže da Vrhovni sud već četiri puta ukida presude Kantonalnog suda.
Moguća vansudska nagodba
Pojašnjava da je Općinski sud prvo odbio njegov tužbeni zahtjev, a Kantonalni sud potvrdio tu presudu. On je nakon nekoliko godina tražio reviziju tih presuda, koja je uvažena i tada je, prema njegovom kazivanju, naloženo da se saslušaju vještaci na određene okolnosti i da se donese nova presuda.
Iz najnovijeg rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH od 11. juna ove godine, u koji je Birn imao uvid, navodi se da je Općinski sud u Zenici 2019. godine naložio ASA banci da Demiriju na ime naknade štete isplati iznos od 350.530 KM sa pripadajućim zakonskim kamatama, a njegovoj majci iznos od 396.399, kao i troškove parničnog postupka od 34.829 konvertibilnih maraka.
Kantonalni sud u Zenici iste godine je uvažio žalbu ASA banke i prvostepena presuda je preinačena tako da su u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi porodice Demiri.
– Protiv drugostepene presude reviziju su blagovremeno izjavili tužitelji (…) tako da se žalba tužene odbije i prvostepena presuda potvrdi, uz obavezivanje tužene na naknadu troškova cjelokupnog postupka, ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugom vijeću drugostepenog suda na ponovno suđenje – navodi se u rješenju Vrhovnog suda FBiH iz kojeg je na upit Birna rečeno da ne žele komentarisati postupak koji je još u toku.
Demiri navodi da se njegov predmet uvijek vrati istom Sudskom vijeću koje je ranije donosilo presude u korist banke, a iz Kantonalnog suda Zenica navode da predmet može biti dodijeljen sudiji koji nije učestvovao u donošenju ranije odluke, samo po nalogu suda koji je odluku ukinuo.
– Vrhovni sud niti jednim svojim rješenjem nije naložio da se predmet dodijeli drugom sudiji, odnosno sudskom vijeću Kantonalnog suda u Zenici – stoji u odgovoru.
Sarajevska advokatica Nina Kisić da bi Vrhovni sud FBiH eventualnu uputu ili odluku da se predmet dodijeli drugom Sudskom vijeću mogao donijeti samo po zahtjevu stranaka.
Iz Kantonalnog suda u Zenici su naveli da je u ovom predmetu Vrhovni sud FBiH u više navrata ukinuo odluke ovog suda, te vraćao predmet na ponovno suđenje, a na upit da li su ovakvim dugogodišnjim procesom ugrožena Demirijeva prava na suđenje u razumnom roku kažu “da kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda zagarantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom utvrđuje Ustavni sud BiH, te da nisu zaprimili odluku kojom bi bila potvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku ovog suda”.
Kisić dodaje da se apelacija po pitanju prava na suđenje u razumnom roku može uložiti i eventualni rezultat bi mogla biti odluka da se predmet mora završiti u određenom roku.
– Objektivno, prema sudskoj praksi Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, ovaj predmet predugo traje i ne zadovoljava standarde suđenja u razumnom vremenskom roku. Važno je istaći da Ustavni sud BiH, prilikom ocjene prava na suđenje u razumnom vremenskom roku, uzima u obzir eventualne periode neaktivnosti na strani redovnih sudova koji se ne mogu razumno objasniti – pojašnjava Kisić.
Nakon što je Birn kontaktirao sudove, kao i banku, ročište pred Kantonalnim sudom Zenica koje je bilo zakazano za 27. septembar je odgođeno.
– Banka se javila da pokušamo naći zajednički jezik, putem vansudske nagodbe. Nakon što smo mi pristali, čekamo da se to završi. Neće biti ročišta dok se ne budemo nagodili – kazao je Demiri, nezadovoljan što sudski procesi nisu ponudili konačno rješenje za 14 godina.
