Suočeni sa sve dramatičnijim nedostatkom radne snage, predstavnici Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine pokrenuli su inicijativu za izmjene Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak Federacije.
Ovim izmjenama bilo bi omogućeno smanjenje doprinosa na radničke plate, a razlika bi se direktno uplaćivala radnicima, čime bi bila povećana njihova primanja.
Ova inicijativa, pored sindikalaca, ima podršku i dijela poslanika u Parlamentu Federacije, ali je li to dovoljno da se vlast odrekne dijela budžetskih prihoda u korist radnika?
O ovoj temi za BHRT govorio je predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo Safudin Čengić.
Inicijativa poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine za smanjenje doprinosa, kojom bi bile osigurane veće plate za radnike, ovih dana je svakodnevno prisutna u medijima.
Šta bi trebalo da donesu te izmjene?
“Prije svega, želim da naglasim da je ovo iznuđeno rješenje, ustvari da smo mi kao poslodavci posegli za jednim rješenjem iz prostog razloga što Zakon o porezima i doprinosima i Zakon o dohotku godinama stoji u ladicama, odnosno u Parlamentu. Smatrali smo da će, pošto je u toku formiranje nove vlasti, to trajati najmanje godinu dana. Onda smo došli do zaključka da predložimo da ipak ne čekamo donošenje tog zakona nego da Parlament usvoji jednu izmjenu kojom će biti omogućeno da umjesto 72 % obračuni budu nekih dvadesetak posto, a to se odnosi na iznos sredstava do 400 maraka. Znači, za svakog radnika kojem bude povećana plata za 400 maraka u odnosu na prosjek plate od septembra do novembra 2022. godine, to neće biti opterećeno punim doprinosima i porezima, nego smanjenim. Time ćemo omogućiti da poslodavci mogu isplatiti veći iznos plate nego dosad. To znači da ćemo mi kao poslodavci moći da povećamo plate radnicima do 400 maraka, a da ne plaćamo puni iznos doprinosa. Podrazumijeva se da se isplati sve, a da onda na bazi isplate porezna uprava obavijesti koliko se vraća poslodavcu od uplaćenog iznosa doprinosa i poreza.”
Stručnjaci se ovih dana pitaju jesu li vlasti spremne odreći se dijela prihoda u korist poslodavaca, odnosno radnika. Da li vi očekujete da će biti pozitivno odgovoreno na ovu inicijativu?
“U svakom slučaju očekujemo jer niko ne smije biti toliko neodgovoran da i dalje zatvara oči pred činjenicom da ne plaćamo na adekvatan način radnike, a s druge strane ti isti radnici odlaze u inostranstvo i smanjuje se broj produktivnih radnika, koji mogu doprinositi razvoju Bosne i Hercegovine i privrede generalno.”
Pomenuli ste taj problem nedostatka radne snage. Poslodavci se suočavaju sa dramatičnim nedostatkom radnika. Neki su, kao što rekoste, otišli u insotranstvo, a nema adekvatnih radnika koji bi mogli da ih zamijene. Kako mislite nadomjestiti taj nedostatak u ovako nepovoljnim poslovnim okolnostima?
“Da budem iskren, kod nas je jedna apsurdna situacija. To znači da mi na birou samo u Federaciji imamo skoro 280 hiljada nezaposlenih osoba, u Kantonu Sarajevo je više od 56 hiljada. S druge strane, poslodavcima nedostaje kvalitetne, stručne radne snage, odnosno kadrova. To govori o nečemu drugom – moglo bi biti da mnogi rade, a da nisu prijavljeni ili da se nalaze u inostranstvu, a prijavljeni su na evidenciji za zapošljavanje. Ono što mi očekujemo i tražimo od vlasti je upravo to. Smatramo da je jedan od bitnih elemenata za ostanak ljudi na prostoru Bosne i Hercegovine adekvatna plata, odnosno primanja koja će ljudima omogućiti da normalno pokrivaju svoje troškove života, svoje i članova svoje porodice. Pored toga, smatramo da generalno politički, socijalni i ekonomski ambijent mora biti značajno promijenjen kako bismo doveli nove investitore i kako bismo ulagali u proizvodnju, a time ulagali i u kvalitetne kadrove. Nije to posao koji se može završiti za mjesec dana, pola godine, ali definitivno vlasti moraju napraviti strategiju kako zadržati građane u Bosni i Hercegovini i kako omogućiti da svi zajedno učestvujemo u razvoju naše države, da razvijamo sve ono što je bitno za jednu zajednicu. Smatram da je 90 posto ljudi opredijeljeno da živi u svojoj državi, ali da im se moraju obezbijediti adekvatni uvjeti.”
Nema nikakve sumnje da je negativan poslovni ambijent glavni razlog nedostatka radne snage, odlaska mladih i kvalifikovanih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Međutim, mnogi napominju da su i poslodavci u dobroj mjeri krivi za ovakvu situaciju jer se godinama provlači jedan mentalitet “kome se ne sviđa može ići, mi ćemo naći drugog radnika”.
Da li je tu dio razloga za ovakvu situaciju kakvu danas imamo?
“Uvijek, u svakom segmentu postoje oni koji su neodgovorni, koji ne vide nikoga drugog osim sebe, pa tako i u poslovnoj zajednici. Ja, kao neko ko predstavlja poslodavce, ne mogu govoriti o onima koji krše propise, ne poštuju radnike i ne isplaćuju ono što su oni zaradili. Ja definitivno smatram da sigurno ima određene krivice i u poslovnoj zajednici, ali najveći broj poslodavaca je zaista svjestan, ne samo sad, nego je uvijek bio svjestan, da nema kvalitetne firme, kvalitetne kompanije bez kvalitetnih ljudi. Da biste mogli uspjeti bilo gdje, u bilo kojoj djelatnosti, vi morate prije svega imati kvalitetan kadar, a tek onda možemo govoriti o opremi i ostalo što prati. Nema tog posodavca, po mom mišljenju, koji namjerava ili je dugo prisutan na tržištu, a da ne cijeni svog uposlenika. Ja vodim firmu koja se bavi prijevozom putnika i smatram da je vozno osoblje to koje je najviše na meti poslodavaca iz drugih evropskih država. Govorim o tome da je meni najteže što ne možemo platiti ljude onoliko koliko vrijede upravo iz razloga što imamo enormno opterećenje da na svakih stotinu maraka isplaćenih radniku mi dajemo 72 marke državi ili fondovima. Da zaključim – ozbiljan poslodavac smatra svog uposlenika kao važnog čimbenika, što kažu, kako bi njegova kompanija opstala i kako bi bio konkurentan na tržištu.”
Da li to znači da će i za poslodavce i za radnike zbog ove sve prisutnije promjene pogleda na poslovni ambijent i na radnika, doći bolji dani u Bosni i Hercegovini?
“Bez toga nemamo napretka. Doći ćemo u poziciju da imamo kompanije koje nemaju uposlenike koji mogu stvarati novu vrijednost, a s druge strane imaćemo penzionere ili one koji ne mogu doprinijeti da se razvija privreda i Bosna i Hercegovina. Ukoliko ne bude promjena u smislu stvaranja preduvjeta ili ambijenta da ljudi žive na prostoru Bosne i Hercegovine, da rade u kompanijama koje privređuju na prostoru Bosne i Hercegovine i, na kraju krajeva, da odgajamo omladinu koja će raditi u bosanskohercegovačkim kompanijama, nema nam opstanka. Ko god misli da je četvorogodišnji mandat prostor, da tako kažem, za plandovanje, ne razmišljajući o tome šta on treba da doprinese da se promijeni stanje, onda je na krivom mjestu i, nažalost, u toj situaciji nećemo moći imati ono što svi očekujemo, a to je da dođe do promjena. Ja sam, iskren da budem, optimista, ja smatram da će preovladati razum, da će preovladati struka, da će preovladati ljudi koji su svjesni neophodnosti stvaranja dobrog poslovnog ambijenta i političkog ambijenta. Time ćemo doprinijeti da i domaći i strani investitori ulažu na prostoru Bosne i Hercegovine i da na taj način obezbijedimo sve što je potrebno našim ljudima da žive ovdje.”
