Dok se uspjeh u poslu najčešće mjeri zaradom, jedan kakanjski poljoprivrednik i preduzetnik pokazao je da postoje i drugačiji načini da čovjek bude bogat, oni koji se ne iskazuju novcem, nego dobrim djelima.
Elzudin Mašić, čovjek koji dobro zna koliko znoja, rada i odricanja stoji iza svakog poljoprivrednog prinosa, odlučio je plodove svog truda podijeliti s drugima. I to ne simbolično pola kilograma – kilogram, već u stotinama kilograma.
Oko 600 kilograma krompira podijeljeno je tokom samo jednog dana, a Mašić je, ponosan na učinjeno, najavio da će istu akciju ponoviti i danas. Iza ove jednostavne odluke krije se priča kakvih bi u našoj svakodnevici trebalo biti mnogo više, o ljudima koji ne čekaju posebnu priliku da učine nešto dobro, već je sami stvaraju.
Jer ponekad najveće priče ne nastaju u velikim kompanijama, nego na njivama, među vrijednim rukama ljudi koji znaju koliko vrijedi ono što su sami proizveli.
Umjesto velikih riječi, konkretna djela
„Danas je podijeljeno oko 600 kg krompira. Ponosan sam. Zato ću i sutra ponoviti istu akciju“, poručio je jučer Mašić u svojoj objavi, najavljujući nastavak podjele.
Prema dostupnim informacijama, akcija je nastavljena i danas, dok konačna količina podijeljenih proizvoda još nije potvrđena.
Iako se nekome 600 kilograma krompira može činiti tek kao dio poljoprivrednog prinosa, riječ je o značajnoj količini hrane i gestu koji zaslužuje pažnju. Iza svakog kilograma stoje sati rada, ulaganja i truda, dobro poznati svima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom.
Odluka da se takvi proizvodi besplatno podijele pokazuje spremnost da se vlastiti rad i trud stave i u službu zajednice.
Vrijedne ruke koje proizvode hranu i pokazuju solidarnost
Elzudin Mašić bavi se poljoprivredom i preduzetništvom, a svoje proizvode prodaje kroz trgovačku radnju „Nadin“.
Njegov svakodnevni posao podrazumijeva rano ustajanje, rad i brigu o domaćim proizvodima koji pronalaze put do kupaca. Upravo takav odnos prema poslu ističe i u predstavljanju svoje djelatnosti, naglašavajući svježinu domaćih proizvoda, marljivost i povjerenje kupaca.
Međutim, ovoga puta pažnju javnosti nije privukla prodaja, već odluka da se značajna količina hrane pokloni.
Ovakvi primjeri podsjećaju na važnost malih lokalnih proizvođača koji, osim što svojim radom doprinose domaćoj proizvodnji, mogu imati i važnu ulogu u izgradnji solidarnije zajednice.
Dok se uspjeh često mjeri prometom, zaradom i veličinom poslovanja, Mašićev gest pokazuje da se vrijednost jednog preduzetnika može prepoznati i u onome što je spreman dati drugima.
A upravo takve priče, o ljudima koji bez mnogo buke čine korisne stvari za svoju zajednicu, zaslužuju da budu ispričane.
(Kakanj-X)
