11. novembar 1911. godine u Visokom je izbio požar koji je u samo nekoliko sati prouzrokovao nestanak skoro cijele čaršije. U požaru je uništeno oko 450 kuća i dućana, a 4 osobe su izgubile život.
U najvećem zabilježenom požaru koji je zadesio Visoko stradala je imovina uglavnom siromašnog stanovništva, izgorio je i veliki broj stoke, kao i robe u dućanima. Po dojavi o požaru u Visoko su stigli i okružni predstavnici Austro-ugarske, koji su se odmah organizirali kako bi se čaršija što prije oporavila.
Ubrzo je krenula stizati pomoć iz svih dijelova tadašnje Bosne i Hercegovine gdje je prikupljeno 32.158 kruna, a pomoć je stizala iz Beograda, Cazina, Nevesinja, Rogatice, Sarajeva i Tuzle, ali i pojedinaca kao što su direktor vakufa efendija Arnautović i kralj Austro-ugarske monarhije. U proljeće 1912. godine se pristupilo obnovi.
Zemaljska vlada je naredila da kuće budu zidane od cigle i pokrivene crijepom ali u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Visoko je poslije požara i obnove dobilo konture urbane sredine sa mješavinom orijentalnog i zapadnog stila.
