U jeku političkih previranja koja ne jenjavaju, građani Bosne i Hercegovine svakodnevno se suočavaju s još jednom, možda i težom bitkom – onom za goli opstanak. Cijena potrošačke korpe dostigla je alarmantnih 3.149,80 maraka, dok su primanja većine radnika daleko ispod tog iznosa.
Ekonomski stručnjaci upozoravaju da vlasti nisu preduzele adekvatne mjere kako bi ublažile posljedice ekonomske krize. I dok se u regiji i zemljama Evropske unije rast cijena odvija postepeno, u Bosni i Hercegovini je on gotovo nekontrolisan. Građani su, kako ističu analitičari, zarobljeni između niskih plata i neprekidnog rasta troškova života.
Od 2021. do 2024: Cijene hrane porasle i do 400%
Podaci iz posljednje tri godine otkrivaju šokantnu disproporciju – dok je hrana u zapadnoj Evropi u prosjeku poskupjela od 30 do 40%, u Bosni i Hercegovini taj rast iznosi od 100 do čak 400%.
“Ne morate biti doktor ekonomije da shvatite da zemlja u kojoj je donedavno minimalna plata bila 600 KM, a potrošačka korpa 3.000 KM – ne može normalno funkcionisati. Ne znam na koji način narod preživljava”, ističe profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Kasim Tatić.
Ekonomisti tvrde da su uzroci ovog stanja višestruki: nekvalitetni zakoni, izostanak tržišne kontrole, nepostojanje ozbiljnih ekonomskih mjera, ali prije svega – nekontrolisani rast inflacije.
Divljanje cijena i pohlepa trgovaca
Dok građani svakodnevno gledaju kako osnovne namirnice poskupljuju, trgovci se pravdaju da je svaka nova nabavka skuplja od prethodne. No, Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana “Don”, upozorava da trgovinski lanci očigledno imaju prostora za korekciju cijena.
“Jedino kad su akcije u tržnim centrima, vidimo da te cijene mogu biti znatno niže. To znači da su marže prevelike, a država ne kontroliše njihovo formiranje. Cijene mogu rasti svakodnevno i samo je nebo granica”, upozorava Marić.
Pojedini ekonomisti tvrde da vlasti svjesno koriste inflaciju kako bi neprimjetno povećale prihode u budžetu.
“Javnost treba da zna – inflacija je vid poreza. I to izuzetno pogodan porez za vladajuću strukturu, jer ne mora proći kroz zakonsku proceduru”, naglašava Tatić.
Kako građani preživljavaju?
U atmosferi besperspektivnosti i konstantne ekonomske neizvjesnosti, građani sve češće odustaju od razmišljanja o svojoj budućnosti.
“Šta ću misliti? I da mislim, samo bih se nasekirao. Ovako mi je lakše kad ne mislim”, kaže jedan od anketiranih građana.
Drugi, pak, sarkastično zaključuju:
“Žao mi je političara što će oni ispaštati, a mi ostali – koga briga za nas.”
Ipak, u moru pesimizma postoje i oni koji vjeruju da život i nije toliko loš.
“Cijene su visoke, plate male, ali, opet, svi imamo dobre telefone, vozimo dobre automobile i izlazimo. Možda nije sve tako crno”, kaže jedan mladić, pokazujući još jedan paradoks bosanskohercegovačke stvarnosti.
Zaključavanje cijena – rješenje ili zabluda?
Jedna od rijetkih mjera koje su vlasti poduzele jeste odluka o zaključavanju cijena određenih proizvoda. Iako su neki trgovački lanci podržali ovu inicijativu, ekonomisti smatraju da je riječ o privremenom rješenju koje ne rješava ključne probleme – nedovoljnu proizvodnju, prekomjerno oslanjanje na uvoz, visoke poreze i doprinose.
Pored toga, dodatni teret na građane stavlja i činjenica da su mnogi već duboko zagazili u dužničko ropstvo.
“Postali smo robovi kredita. Živimo na kredit da bismo mogli preživjeti”, upozorava Marić.
Dokle će narod trpjeti?
Bosanci i Hercegovci, kako ističe Tatić, imaju nevjerovatnu sposobnost prilagođavanja i preživljavanja u najtežim uslovima.
“Imamo nevjerovatnu moć trpljenja, srozavanja životnog standarda, primanja malih pomoći i donacija iz vana. Ali, imamo i nevjerovatnu moć da budemo nezainteresovani za ono što nam se događa”, zaključuje Tatić.
U međuvremenu, građani nastavljaju da se snalaze, živeći u iščekivanju boljih vremena. No, da li će ta vremena doći – ili će ova zemlja ostati raj za rast cijena, a pakao za običnog čovjeka? To je pitanje na koje još uvijek nema odgovora.
