“Čekam da čujem je li moje putovanje od gotovo 38 milja službeni rekord.” “Uvijek sam imao smisla za uzgoj velikog voća i povrća, a moje rajčice, tikve i paprike redovno osvajaju nagrade na sajmu okruga Otoe u blizini moje kuće u Syracuseu, Nebraska.” naveo je Duane Hansen u svojoj bašti u kojoj uzgaja i bundeve.
Jedina stvar s kojom sam se borio oko uzgoja bile su bundeve. Prvih nekoliko godina, nije mi uspjevalo. Postupno sam počeo dobivati impresivnije rezultate. Ali tek kada sam prije šest godina prisustvovao seminaru o uzgoju bundeva u Portlandu, Oregon, moj se interes razvio u opsesiju .
“Razgovarao sam sa ženom koja je držala svjetski rekord u najdužem riječnom putovanju čamcem od bundeve. Nikad prije nisam čuo da je neko veslao u bundevi, ali kad mi je ta ideja pala na pamet, morao sam je isprobati. Unutar nekoliko sedmica, Charityin rekord od 15,09 milja oborio je čovjek u Minnesoti koji je završio putovanje dugo 25,5 milja. Ako mi nečega nikad nije nedostajalo, onda je to optimizam, i odlučio sam da s pravom bundevom mogu biti bolji.” navodi Duane, koji je potrošio hiljade dolara na mega-sjemenke bundeve, piše The Guardian.
Nakon nekoliko godina, redovno je izbacivao primjerke od 181 kg ili više – davao ih je komšijama za Noć vještica. Ali bundeve koje su osvojile rekorde u veslanju rijekom bile su dvostruko veće.
“Ove sam godine primijetio da jedan poseban primjerak sorte Atlantic Giant pretiče ostale. Moja ju je žena zvala Berta i sljedećih smo nekoliko sedmica s uzbuđenjem gledali kako Berta raste sve više iz dana u dan. Napokon sam je prekinuo kada je dosegla dovoljnu veličinu. Bio je to težak zadatak, ali želio sam da bude dovoljno velika da stanem unutra, ali ipak razumno ugodna – znao sam da će biti hladno dok budem vani na rijeci, prenosi Tuzlanski.ba.
Prvo sam Bertu morao testirati na vodi. Pomoću viličara spustio sam je u jezerce da vidim kako će plutati, označio sam nivo vode i zatim je razrezao električnom ručnom pilom. Nisam izvadio onoliko koliko mislite – nekoliko kanti od pet galona. Bokovi su joj na mjestima bili debeli 10 inča.” navodi svoje iskustvo te dodaje:
“Dana 27. augusta ove godine, odmah nakon mog 60. rođendana, rano smo krenuli prema rijeci Missouri s Bertom privezanom za madrac na stražnjoj strani kamiona. Imao sam veslo za kanu i nosio sam prsluk za spašavanje. Bertu su lagano spustili u rijeku i ja sam se pažljivo popeo. Bilo je kao da sjedim u golemom, izdubljenom čepu – svaki moj pokret uzrokovao je da se Berta nagne, pa sam se morao nagnuti na drugu stranu da je vratim u pravom smjeru.”
Trebalo mi je više od sedam sati da stignem do tačke od 25,5 milja. Začuli su se urlici iz spasilačkog čamca dok sam provjeravao udaljenost na GPS-u svog telefona. Već sam odlučio nastaviti ići do Nebraska Cityja ako mogu – još 12 milja nizvodno.
Ta posljednja dionica je bila najteža – počeo sam se umarati i bilo je evolucija neočekivane kiše. Ali četiri sata kasnije vidio sam marinu ispred sebe, gdje me je dočekala razdragana gomila. Dok sam veslao, dobio sam pivo dobrodošlice. Čekam da čujem je li moje putovanje od gotovo 38 milja službeni rekord. U međuvremenu, Berta je poslana na moju hrpu komposta. Svaki put kad prođem tamo vidim dijelove nje i pozdravim je. Zadržao sam sve njezine sjemenke.” Naredni korak je da uzgoji bundevu dovoljno veliku da sa kćerkom skupa stane, kako bi njih dvoje mogli zajedno veslati niz rijeku. “Računam da će morati težiti oko tonu. Mogu li to napraviti? Mislim da da. Kao što rekoh, ja sam optimist.”
