Priča kao iz kriminalističke serije dolazi nam iz susjedne Bosne i Hercegovine.
Fikret Hadžić zvani Hadžija iz Lukavca zbog trostrukog ubojstva služi kaznu od 24 godine zatvora. Ono što je pomalo neobično jest da se uopće ne kaje i time se ponosi.
Trenutno je u Kazneno-popravnom zavodu Tuzla gdje izdržava kaznu. Nikada prije toga nije bio osuđivan. Čak ni prekršajno. Osuđen je na 24 godine zatvora od čega je u u KPZ Zenica odležao 18 godina.
Njegova priča počinje 1997. godine kada dolazi u sukob s četvoricom lokalnih momaka od koji su trojica bila braća. U to vrijeme on je u Lukavcu bio vlasnik restorana u koji su često navraćala tri brata zbog kojih su, kako on kaže, ostali gosti napuštali objekt.
“Drvosječe su to, neškolovani. Znaš kad ti uđu u restoran s litrom u ruci, a na nogama rudarke. Kada se oni pojave ostali kulturniji gosti izađu odmah napolje”, ispričao je Hadžija.
Kad je navodno vidio u jednom trenutku da više ne može normalno voditi posao, odlučio je prodati restoran. Prodao ga je 1997. sa željom da se posveti nečemu drugom. Kaže da nikada prije nije bio u sukobu sa zakonom.
Sve se kako kaže promijenilo 2001. kada su ga na ulici, kako kaže, iz čista mira pretukli i izboli nožem upravo oni zbog kojih je i prodao restoran.
“Isti ti što su mi dolazili u restoran i kvarili posao bez ikakvog povoda su me pretukli na ulici, izboli nožem i šutirali nogama kao vreću. Jedva sam ostao živ. Policija je u tom trenutku naišla i spasili su me. Čula se policijska sirena i oni su pobjegli. Vjerovao sam da će ih pravosuđe kazniti za ono što su mi napravili, a to je bio pokušaj ubojstva. Svi su dobili kaznene prijave, ali nijedan nije odgovarao pred zakonom”, rekao je.
“Kada sam shvatio da nema kazne za njih napisao sam pismo Vrhovnom sudu u kojem sam tražio da budu kažnjeni makar sa po 10 maraka za ono što su mi učinili. Napisao sam – ili će biti kažnjeni sa po 10 maraka ili ću ih pobiti. Moja pisma nisu izgleda bila ozbiljno shvaćena”, prisjeća se Hadžija koji je godinu dana čekao trenutak da se osveti napadačima.
Bio je prvi maj 2002. godine. Hadžić ih je spazio da su se sva četvorica okupila kod jedne trgovine u blizini.
“Pogledao sam dalekozorom i vidim svi na okupu kod jedne trgovine. Njih četvorica što su me tukli i još nekih 17 ljudi. Obučem kaput, u rukav sam stavio pušku na kojoj sam skratio kundak i cijev i krenem prema njima. Prvo sam ih ranio da ne bi mogli da pobjeći. Doduše četvrti je pobjegao, njega je samo dragi Bog spasio. Da nije, i njega bih ubio. Oni povikaše – Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati. Kažem im – Pa i nećete! Tu ih ubijem. Život su mi upropastili”, priča Hadžija.
Hadžić je prvo nakon sudskog procesa bio nepravomoćno osuđen na 21 godinu zatvora zbog trostrukog ubojstva, a onda je sudac zbog onog pisma dodao na kaznu još tri godine zatvora. Kaže, lagao bih kada bi rekao da mu je žao.
“Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati. Kažem im – Pa i nećete i žalim se kada sam svjesno planirao to učiniti. Svjesno sam planirao osvetu. Čekao godinu da ih pobijem i sad kao žao. I tužitelju sam rekao da je to bila osveta”, ispričao je svojevremeno Hadžić.
