Osim što nosi titulu najsjevernijeg naseljenog grada na svijetu, norveški grad Longyearbyen koji se nalazi na Svalbardu, zbog još jedne stvari je neobično poseban. Naime, u njemu niko nije umro više od 70 godina jer je umiranje zakonom zabranjeno, prenosi CdM.
Čak i ako ste cijeli svoj život proveli u njemu, ako vam se dogodi da obolite od terminalne bolesti, moraćete otići sa ostrva i smrt dočekati na nekom drugom mjestu. Ako se ipak nekako dogodi da iznenada umrete, vaše tijelo će biti hitno otpremljeno i nećete biti sahranjeni na ostrvu.
Ako mislite da je ovo zaista bizaran zakon, u pravu ste, ali iza njega stoji jako bitan razlog – zaštita ostalih stanovnika.
Davne 1950. godine, otkriveno je da se tijela pokopana na gradskom groblju ne raspadaju zbog toga što je tlo neprestano smrznuto, a kao rezultat toga virusi u tijelima mogu preživjeti i postoji rizik od budućih zaraza.
Iako ovo zvuči kao scenarij horor filma, nešto slično se dogodilo i na sjeveru Sibira, gdje je došlo do epidemije antraksa 2016. godine. Uzrok epidemije se smatrala zaraza od trupla divljih životinja koja su se nalazila u smrznutom tlu koje se prilikom naglog porasta temperature otopilo. Tad je umrla jedna osoba, a još 90 ljudi je završilo u bolnici.
Također je otkriveno da se virus španske gripe i dalje nalazi u truplima ljudi koji su umrli početkom vijeka, a posljednja osoba zaražena tom bolešću u Longjearbinu umrla je 1917. godine.
Naselje je na popisu stanovništva iz 2015. imalo 2.144 stanovnika, a na ostrvu vlada arktička klima s ljetnjim temperaturama od tri do sedam stepeni Celzijusovih, a zimi temperatura pada do minus 13. Polarna noć im traje 111 dana (od kraja oktobra do sredine marta vlada potpuni mrak).
