Potrošačka korpa za januar 2020., dakle pred sami početak pandemije koronavirusa, iznosila je 1.965,96 KM, dok je u januaru ove godine bila 2.996,70 KM.
U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj djeluje najmanje 60 javnih kuhinja u kojima se hrani gotovo 18.000 osoba, godišnje se uništava i baca oko 400.000 tona hrane, piše Večernji list BiH.
Podaci su to Ujedinjenih naroda koji objašnjavaju da kompanije koje se bave prodajom i distribucijom hrane unište jednu trećinu spomenute hrane (140.000 tona), a preostale dvije trećine bačene hrane predstavlja otpad iz kućanstava te od pojedinaca.
U isto vrijeme stopa siromaštva među građanima rapidno se povećava, što potvrđuju sve duži redovi ispred javnih kuhinja, kao i zahtjevi za otvaranje novih. Porast siromaštva Potrošačka korpa za januar 2020., dakle pred sami početak pandemije koronavirusa, iznosila je 1.965,96 KM, dok je u januaru ove godine bila 2.996,70 KM.
Dakle, troškovi života četveročlane porodice porasli su za više od hiljadu maraka, dok su u navedenom razdoblju primanja gotovo simbolično, pa često i nikako rasla. Sve to gurnulo je u siromaštvo one koji su do pandemije pristojno živjeli.
S druge strane, u državi čiji građani tonu u siromaštvo bacaju se enormne količine hrane. Sada, možda više nego ikada prije, građanima bi dobro došle socijalne trgovine koje, nažalost, u BiH, za razliku od mnogo bogatijih zemalja, nisu zaživjele. Ideja o trgovinama za građane slabijeg imovinskog stanja u BiH pokrenuta je još 2009. godine.
Nakratko je zaživjela u Sarajevu u obliku dvije trgovine te je, nakon njihova zatvaranja, ostala samo ideja i nadanje da će se taj projekt pokrenuti i realizovati u nekom skorijem roku radi onih u potrebi. Riječ je o trgovinama u kojima su cijene niže od 30% do 40% i u kojima su posebnim karticama mogli kupovati građani s primanjima nižim od 500 KM, javlja BHRT.
Više je razloga, kažu stručnjaci, što nisu opstale one koje su već bile otvorene.
“Mnogi centri, ali i proizvođači, ne mogu svoje robe dati ovim trgovinama kada je ona već nekoliko mjeseci pred istek roka zato što plaćaju PDV na sve te proizvode. I onda to uništavaju u krugu poduzeća, a u nekom prethodnom razdoblju nije moglo doći do socijalnih trgovina da se proda”, kaže Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženje građana “DON” Prijedor.
Bogatije zemlje Koncept socijalnih trgovina odavno postoji u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Prva socijalna trgovina u Velikoj Britaniji otvorena je prije 10 godina, a u Švedskoj ih je u proteklih nekoliko godina otvoreno čak 8.
U susjednoj Hrvatskoj postoji 40-ak takvih trgovina čiji su korisnici hiljade građana koji se nalaze u lošoj materijalnoj situaciji. Nažalost, kod nas je siromašnih znatno više, ali nadležne, čini se, i nije briga za to.
Odgovor na pitanje zašto te kompanije hranu, umjesto uništavanja i bacanja, ne doniraju javnim kuhinjama i organizacijama koje se brinu o ugroženom stanovništvu nalazi se u zakonskoj regulativi koja otežava proces doniranja hrane.
Naime, u slučaju doniranja hrane kompanije su dužne platiti 17 posto poreza na dodanu vrijednost (PDV), dok su u slučaju bacanja, odnosno uništavanja hrane te porezne obveze oslobođeni. U takvoj situaciji finansijski se više isplati hranu baciti na deponiju nego je donirati onima koji su u stanju potrebe.
Ovaj apsurd bosanskohercegovačke stvarnosti trebala bi riješiti dopuna Zakona o PDV-u na osnovu kojeg bi kompanije imale mogućnost izravnog doniranja hrane pred istek roka javnim kuhinjama i drugim posrednicima u doniranju uz oslobađanje plaćanja PDV-a.
U Hrvatskoj je doniranje hrane oslobođeno PDV-a od 2015. godine, u Sloveniji od 2017., dok u Srbiji to još uvijek nije slučaj.
